Printscreen
Foto: Printscreen/Printscreen

Mnogo je kakofonije, vike, teških reči i parola u prethodna dva-tri meseca, od kada traju protesti okarakterisani kao “studentski”, u medijskom prostoru Srbije. Dve očigledno podeljene strane. 

Na jednom spektru građanski rat kao da uveliko traje. Na drugoj strani - pokušaji da do tog rata zapravo ne dođe. Posao medija bi trebalo da bude objektivno i pravovremeno informisanje građana, ali ono čemu smo poslednjih meseci u pojedinim medijima svedočili sve je, samo ne to. Emisija Takovska 10, emitovana u utorak uveče na Javnom servisu RTS, bila je pokušaj da za isti sto sednu profesori i studenti različitih stavova. Istina, Javni servis je u ovaj format stavio tri osobe koje jasno podržavaju blokade fakulteta i na drugu stranu Miloša Pavlovića, studenta koji se protivi blokadama fakulteta.

Dekan FDU, drugi Miloš Pavlović, zamerio je što dekani fakulteta i studenti nisu pozivani da  u političkim emisijama kažu šta im smeta u političkom životu, (kao da su u pitanju predstavnici opozicije, a ne neko čije zanimanje nije bavljenje politikom). Kaže da je RTS izgubio poverenje studenata (jasno je da mlade generacije uopšte i ne gledaju televiziju već se dominantno informišu na društvenim i socijalnim mrežama) i ujedno otkrio da su profesori sa njegovog fakulteta spremni da žrtvuju svoj godišnji odmor, da bi studenti izgurali svoju priču. Isti studenti koji drže fakultet u blokadi i podržavaju blokade drugih fakulteta, a ujedno koriste proteste kao scenografiju za svoje vežbe i snimanja – kako reče cenjeni dekan “oni ovih dana na ulicama snimaju remek-dela”. Ipak, dekan koji uživa u “remek-delima” svojih studenata priznaje da, ukoliko bi to bilo neophodno, operaciju svog kuka - koji je ponudio kao metaforu (“potrebna je hirurška intervencija pre nego što se krene na postoperativnu rehabilitaciju”) - ipak ne bi poverio nekom studentu. U tom slučaju važnog zahvata na sopstvenom telu, studenti bi bili nekvalifikovani. Čak ni nepogrešivi i svevideći plenum ne bi došao u obzir. Čini se da su dekanu plenum i studenti kvalifikovani “samo” da vode državu i odlučuju ko kad i šta može i sme, ništa više od toga.

I dok studenti FDU snimaju remek-dela, studenti Fakulteta političkih nauka “vežbaju” demokratiju. Tako bar tvrdi predstavnica mitske pojave zvane “plenum” – studentkinja Ela Zeković. Istina, Ela je svoj fakultet već završila, sada je na master studijama, ali to je ne sprečava da promoviše značaj “učenja demokratije” za mlade ljude. Kao budućoj asistentkinji FPN, to joj je i posao. Ovo je profesor tog istog FPN Milan Jovanović, svesrdno podržao bez obzira što je u istoj emisiji rekao da ni blokade ni planumi i nisu baš najbolje sredstvo za ostvarenje studentskih ciljeva i naglasio da bi trebalo pronaći neki drugi način blokade fakulteta, a da student ne blokiraju sami sebe (?!), i ukazao na nužnost vraćanja odlučivanja u zakonske norme odnosno studentske parlamente. Ipak, ono što je najveći utisak ove emisije jestu zapravo stavovi mladog Miloša Pavlovića, najboljeg studenta Medicinskog faukulteta. Dečka koji je u ovom “proleću srpske demokratije”, na skupu koji nisu organizovali studenti, izneo svoje mišljenje – drugačije od svojih kolega koji podržavaju blokade – i koji je zbog toga pretrpeo salve uvreda, kleveta, pa čak i pretnji i to do te mere da nije smeo ni da se vrati u studentski dom u kom živi. Nisu se studenti sa planima zbog toga uznemirili. Naprotiv, ogradili su se od njega i rekli mu: Batali vežbe, učenje, predavanja i rad sa pacijentima. I pored toga, ovaj sjajni student medicine apelovao je na smirivanje strasti i dijalog. Nisu hteli ni da čuju za to sagovornici u studiju. Jasno su poručili da dijaloga nema, jer ga vlast nije ranije omogućila. Ni jednom rečju se nisu osvrnuli na razlog zbog čega nema razgovora. Nisu pomenuli klimu u kojoj funkcioniše skupštinski život, galama, nepoštovanje, teške reči, polivanje vinom, upadanje u institucije, prekidanje tribina i javno žigosanje svih koji se protive blokadama. Dakle, predstavili su samo ono što im odgovara da ispadnu mudri, pametni i konstruktivni i to do te mere da se njihovi monolozi iz ove emisije šeruju po društvenim režama poput citata Meše Selimovića. Istina, i kada bi došlo do dijaloga, ne zna se ni ko bi bio sagovornik? Kada su, kako je navela predstavnica plenima FPN, konkretizovali zahteve i dobili dodatnu traženu doklumentaciju – čime je Vlada u suštini ispunila i onaj u tehničkom smislu najzahtevniji uslov studenata - sada će da pristupe čitanju iste. Kažu, plenumi će to da čitaju (?!), pomoći će i profesori, pa će da vide šta će dalje….lagano…neće da žure. Nema ni razloga, nije kao da su na pragu da izgube godinu studija ili škole. Nije kao da je Beograd blokiran i da se više ne zna ni ko izlazi gde i ko koju ulicu i zbog čega blokira. Nije kao da to sve unosi dodatni nemir, nervozu i netrpeljivost u društvo. Lagano će oni to…studenti su. Vreme radi za njih.

Nažalost, vreme ne radi za ostatak Srbije, istraživanja bi rekla – većinske. Za one ljude koji bi  kada negde krenu da tu i stignu u razumno vreme, za one koji bi da rade, za studente koji bi da studiraju i za onu decu koja bi da idu u školu. Za one koji se sada već osećaju kao statisti u studenskom filmu u kom jedni snimaju film, dok drugi vežbaju – da ne kažem glume. Pitanje je samo ko su režiseri? Verujemo da će se kao i u svakoj od‌javnoj špici na kraju i potpisati.

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading