U vreme kada su cene goriva jedna od glavnih tema širom sveta, Iran se izdvaja kao zemlja u kojoj vozači za točenje rezervoara izdvajaju simboličan iznos. Prema podacima iz aprila 2026. godine, litar benzina u ovoj zemlji košta oko 0,021 evra, dok je cena dizela približno 0,005 evra po litru.

Takve cene znače da se rezervoar prosečnog putničkog automobila može napuniti za manje od dva evra. Za poređenje, u većem delu Evrope ista količina goriva najčešće košta između 70 i 80 evra, u zavisnosti od države, vrste goriva i kapaciteta rezervoara.

Razlog ovako velikoj razlici nije isključivo činjenica da Iran raspolaže značajnim zalihama nafte. Presudnu ulogu ima politika države, koja godinama održava sistem subvencionisanih i kontrolisanih cena goriva.

Najniža cena važi za ograničenu mesečnu količinu goriva, koja je uglavnom određena na oko 60 litara po vozilu. Kada se ta kvota potroši, cena raste kroz višestepeni sistem naplate. Na taj način vlasti pokušavaju da građanima obezbede pristupačno gorivo, ali i da spreče prekomernu potrošnju.

I pored toga, čak i više tarife ostaju znatno niže od cena koje plaćaju vozači u evropskim zemljama. Takav model deo je šire ekonomske politike kojom država reguliše tržište energenata i pokušava da kontroliše domaću potrošnju.

Veliku razliku u odnosu na Evropu čini i poreska politika. U brojnim evropskim državama porezi čine više od polovine konačne cene goriva, zbog čega pad cene sirove nafte ne znači automatski i jeftinije gorivo na pumpama. Na konačan iznos utiču i troškovi transporta, distribucije i trgovačke marže.

U Iranu je situacija drugačija jer su visoki porezi zamenjeni sistemom direktnih državnih subvencija, što omogućava da maloprodajna cena ostane među najnižima na svetu.

Poređenje sa drugim državama dodatno pokazuje koliko su razlike velike. U Sjedinjenim Američkim Državama litar benzina košta oko 1,26 evra, dok je cena dizela oko 1,27 evra. U Izraelu cena goriva prelazi dva evra po litru, što ovu zemlju svrstava među najskuplja tržišta kada je reč o točenju goriva.

Ovi podaci pokazuju da cenu goriva ne određuju samo rezerve nafte, već i način na koji država uređuje tržište kroz poreze, subvencije i ekonomsku politiku.

Međutim, veoma niska cena benzina ne znači automatski i visok životni standard. U Iranu se prosečna mesečna plata kreće između 300 i 500 evra, dok minimalna zarada uglavnom iznosi od 180 do 200 evra. Istovremeno, zemlja se suočava sa problemima poput slabljenja nacionalne valute i ograničene kupovne moći stanovništva.

Zbog toga, iako gorivo u Iranu košta višestruko manje nego u Evropi, svakodnevni troškovi građana treba posmatrati u širem ekonomskom kontekstu. Niska cena na benzinskim pumpama predstavlja rezultat državne politike, ali sama po sebi nije pokazatelj životnog standarda ili finansijske snage domaćinstava, piše Jutarnji.