Sin Snežane Đurišić, Marko Gvozdenović, nedavno je doživeo veliku torturu, a sada je javno progovorio o svemu.

Tvrdi da je tokom nasilja shvatio da oni zapravo žele da ga ubiju.

-Oni su me skinuli, trebalo je da me zapale, čuo sam ih kako to govore. Doneli su lož ulje. Hteli su da me ubiju, da me se reše.

Kad je uspeo da pobegne prvo što mu je palo na pamet bilo je koga da pozove i da se obrati za pomoć.

-Majku ne smem da zovem, Snežana bi pobila pola grada. Izlomili su mi i telefon. Rešim da odem kod čoveka kod kojeg živim, da mu se obratim. Kad me video nije mu bilo dobro. Rekoh: "Zovi Vanju koji živi sa mojom majkom". On bio na nekom veselju i reko nikom ništa. Odem da odmorim, a mene sve boli. Budim se, neko udara na vrata. Moj sin i moja bivša žena. Svaka joj čast. Pozvali smo policiju i otišli u Urgentni - priča Marko .

Marko se prisetio detalja horora koji je preživeo.

- Bolje da ne znate, joj. U jednom trenutku sam, ne mogu da verujem da pričam ovo... Skinuli su me golog i sedeo sam na podu, strašno. Terao me je da ližem tu krv koja mi je izlazila iz glave. Tu je bila i jedna devojka. Ona je pratila šta joj govore, nije htela to da radi, ali pratila je njih. Šutnula me u gradi, pa me pljuvala u usta, sačuvaj Bože. Cigare su me terali da... To je toliko išlo daleko da je to sačuvaj Bože - rekao je i nastavio da opisuje kako je kobni dan izgledao:

- Onda mi je gurao nogu u usta, ako hoću da odreagujem, odmah dobijem udarac... Prvo nisam pokušavao da pobegnem zato što nisam imao gde. U jednom trenutku taj mali je rekao, ne moj da ti pobegne kroz prozor, a to je visoko prizemlje bilo. Onda je on otišao na sprat, a ja sam ostao sam sa komšijom. Izvadio je, izvinite, di**o i kaže: "Sad ćeš ti da se samo**dovoljavaš, a ja ću da gledam".

- Gledao sam, j**ote šta me snašlo... Uzimam to od njega, on sedi dva mesta od mene, i kalkulišem. Ne može da ustane da me prati, a ovaj mali je otišao na sprat sa devojkom. Gađam ga tim što mi je dao i bežim go. Iz autobusa me gledaju, a ja go stojim. Nisam smeo da se vratim, oni me gledaju sa prozora i kažu: "Oprosti, pomoći ćemo ti". Stajao sam nekoliko minuta skroz go i pobegnem kući. Tresao sam se sačuvaj Bože.

Alo/Blic

BONUS VIDEO: