Kako je reč o romansiranoj biografiji, a ne dokumentarnom filmu, ekipa koja je učestvovala u projektu imala je autorsku slobodu da neke stvari promeni, doda i izmeni kako bi priča o Tomi bila što bolja.

Tako su nastale i neke od najboljih scena u ovom filmu koje se nisu dogodile u stvarnom životu.

Za početak, Silvana Armenulić i Toma nikada nisu snimili duet. Iako su bili najbliži saradnici i prijatelji koji su i život i dobar deo karijere provodili zajedno, nikada nisu snimili duet.

Pesmu “Ponoć” napisao je Željko Joksimović uz pomoć legendarnog Predraga Živkovića Tozovca (koji je i pisao za Silvanu), a želja ekipe je bila da pesma bude “narodnjak iz onog vremena” tj. da zvuči što autentičnije i, pre svega, pokaže bliskost između ova dva lika.

Nema onog ko nije plakao dok je gledao prizor tome koji izvodi pesmu “Za Ljiljanu”, dok doktor Hadžipopović pleše sa svojom suprugom Ljiljanom koja umire. Ipak, ovo se u stvarnosti nije dogodilo.

Toma Zdravković je inače imao običaj da piše pesme za žene koje su ga inspirisale. Pesma “Za Ljiljanu” je zapravo posvećena, prema priči njene ćerke, glumici Ljiljani Blagojević sa kojom je Toma radio seriju “Doktorka na selu”.

Kako se dalje navodi, lik strogog doktora Hadžipopovića, koji tokom filma doživljava transformaciju i počinje da razume Tomu i njegovu dušu izmišljen je kako bi priča dobila na težini i emotivnosti.

Ipak, prema rečima Tomine supruge Gordane, ima tu i malo istine. Naime, Tomu je u stvarnosti lečilo pet lekara, od kojih je najbliži sa njim bio jedan sa VMA koji je čak nekoliko puta išao sa Tomom i na putovanja.

Osim toga, u filmu je prikazano da se pevač ženio dva puta, dok je u stvarnosti sudbonosno “da” izgovorio čak četiri puta. Njegova prva supruga zvala se Olgica, druga Milica, treća je bila Nada Radanović sa Cetinja, dok se skrasio tek uz četvrtu suprugu Gordanu.

Takođe, u filmu je prikazano da toma ima samo sina iz braka sa Gordanom. U stvarnosti, Toma Zdravković je prvo dobio ćerku Žaklinu sa prvom suprugom Olgicom.

Tomini roditelji, majka Kosara i otac Dušan imali su petoro dece - četiri sina i jednu ćerku. Toma se rodio treći po redu. U filmu je prikazan samo njegov brat Novica koji je takođe bio pevač.

Menadžer Drnda je fiktivan lik. Ipak, slično kao i sa likom doktora Hadžipopovića, verovatno je zasnovan na Tominom odnosu sa njegovih pet menadžera koliko ih je imao tokom karijere.

Takođe, u samom imenu filmskog menadžera krije se omaž čoveku koji je stvarno postojao. Naime, Dragan Daković Drda bio je bivši fudbaler koji je učio glumačku ekipu “Montevidea” da igraju fudbal. Preminuo je iznenada prošle godine.

A “Što te nema”?

Na samom kraju filma, Toma na koncertu u Sarajevu, u vreme kada se Jugoslavija već uveliko raspada, sa Kemalom Montenom i Davorinom Popovićem izvodi pesmu Jadranke Stojaković “Što te nema”. Reč je o jednoj od najemotivnijih scena filma jer simbolizuje, baš kao što filmski Toma i kaže: “One kojih više nema i onoga čega više neće biti”.

Iako je Toma Zdravkoić zaista bio veliki prijatelj i sa Kemalom i sa Davorinom i jeste jedan od poslednjih koncerata održao u sarajevskoj Zetri, ovo je takođe fiktivna scena. Ideju za pesmu, kao i za Tominu repliku, dala je njegova ćerka jer je to “najtužnija pesma koja postoji”.

Alo/istorijskizabavnik.rs.

BONUS VIDEO: