Američki marinci nameravaju da na borbene helikoptere AH-1Z Viper postave krstareće rakete sposobne da pogađaju ciljeve udaljene više od 370 kilometara. Za novi program izabrana je raketa „Red Wolf“ kompanije L3Harris Technologies, razvijena kao pristupačnije precizno oružje velikog dometa za buduće operacije na Pacifiku. Helikopter koji je do sada morao da se približi zoni dejstva protivničke protivvazdušne odbrane dobiće mogućnost da lansira projektil daleko iza horizonta.
Jedan AH-1Z tako će moći da ugrozi ciljeve unutar kruga površine veće od 430.000 kvadratnih kilometara, u zavisnosti od položaja sa kojeg dejstvuje. Takav domet menja ulogu jurišnog helikoptera, koji više neće služiti samo za neposrednu podršku trupama i uništavanje ciljeva blizu linije fronta. Viper postaje pokretni nosač krstarećih raketa koji može da poleti sa broda, ostrva ili privremenog položaja na obali.
Marinci SAD time pokušavaju da izvuku dodatnu borbenu vrednost iz relativno male platforme, bez razvoja potpuno novog aviona. Posada bi mogla da ostane izvan dometa velikog broja protivničkih raketnih sistema, dok projektil sam nastavlja let prema pomorskom ili kopnenom cilju. Glavni pravac ovog preobražaja je zapadni Pacifik, gde Pentagon otvoreno priprema snage za mogući dugotrajan sukob sa Kinom.
Od jurišnog helikoptera do raketne platforme
AH-1Z je razvijen kao savremena verzija porodice Cobra i prvenstveno je namenjen za podršku marincima, protivoklopnu borbu, pratnju i napade na ciljeve u blizini zone borbenih dejstava. Integracija „Red Wolf“ uvodi zadatak koji se tradicionalno vezuje za avione, bombardere, ratne brodove i kopnene raketne baterije.
Dosadašnje helikoptersko naoružanje imalo je znatno kraći domet, zbog čega je posada morala da se približi protivniku i izloži radarima, raketama i protivavionskoj artiljeriji. Projektil dometa većeg od 370 kilometara omogućava lansiranje izvan neposredno branjenog vazdušnog prostora.
Helikopter pritom ne mora dugo da ostane u vazduhu. Može da poleti sa improvizovanog položaja, dođe do tačke lansiranja na maloj visini, ispali raketu i promeni lokaciju pre nego što protivnik utvrdi odakle je napad izveden.
Takav način dejstva posebno odgovara pacifičkom prostoru, gde hiljade ostrva, obala i zaliva nude veliki broj mogućih položaja, ali istovremeno otežavaju logistiku i koncentraciju snaga.
Raketa između krstarećeg projektila i autonomnog drona
„Red Wolf“ pripada novoj generaciji oružja koja briše jasnu granicu između klasične krstareće rakete, lutajuće municije i autonomne bespilotne letelice. Sistem se lansira sa matične platforme, nastavlja let velikom brzinom i može da koristi sopstvene senzore i računare tokom prilaska cilju.
Buduće varijante trebalo bi da dobiju naprednije mrežne funkcije. Više projektila moglo bi da razmenjuje podatke, raspoređuje ciljeve i sarađuje sa avionima, brodovima, bespilotnim letelicama ili kopnenim jedinicama.
Jedna raketa mogla bi da otkrije promenu položaja cilja i prosledi podatke ostalim projektilima. Druga bi mogla da promeni pravac napada, izabere novi cilj ili napadne iz drugog ugla kako bi opteretila protivničku odbranu.
Takva mreža naročito je važna protiv pokretnih brodova i raketnih sistema koji mogu da napuste prvobitno poznatu lokaciju tokom leta projektila. Oružje velikog dometa bez mogućnosti ažuriranja podataka rizikuje da stigne na mesto na kojem se cilj više ne nalazi.
Mala ostrva umesto velikih baza
Integracija rakete deo je programa „Dizajn snaga 2030“, kojim američki marinci napuštaju deo strukture namenjene velikim kopnenim operacijama i priprema se za borbu preko pacifičkih ostrvskih lanaca.
Velike baze i koncentracije vojske predstavljaju lake mete za kineske balističke i krstareće rakete. Novi koncept zato predviđa manje jedinice koje se brzo premeštaju između privremenih položaja, koriste oružje velikog dometa i nestaju pre uzvratnog udara.
Helikopteri AH-1Z mogu da se rasporede na amfibijske brodove, manje aerodrome ili privremene zone za sletanje. Raketa „Red Wolf“ omogućava im da iz takvih položaja napadaju ciljeve daleko na moru ili duboko na protivničkoj teritoriji.
Marinci žele da sa ostrva i obala zatvore ključne pomorske pravce, ugroze ratne brodove i otežaju kretanje kineskim snagama u zapadnom Pacifiku. Raspršene jedinice ne bi imale vatrenu moć velike baze, ali bi ih bilo mnogo teže pronaći i uništiti u jednom udaru.
Ovakva struktura namenjena je stvaranju američkog vojnog prisustva koje može da podrži geopolitičke interese Vašingtona i njegovih saveznika bez stalnog oslanjanja na nekoliko ogromnih objekata u Japanu, Južnoj Koreji i na Guamu.
Jeftinija raketa za rat velikog obima
Očekuje se da će jedan „Red Wolf“ koštati između 300.000 i 500.000 dolara. Cena je visoka u poređenju sa malim dronovima i jednostavnom lutajućom municijom, ali znatno niža od klasičnih krstarećih raketa koje često koštaju više od milion dolara po komadu.
Razlika postaje presudna kada se planira dugotrajan rat visokog intenziteta. Nekoliko desetina skupih projektila može biti dovoljno za ograničenu operaciju, ali sukob sa velikom državom zahteva hiljade komada preciznog oružja i stalno obnavljanje zaliha.
Pentagon zato traži projektil koji može da ponudi veliki domet i dovoljno napredne senzore bez cene najskupljih krstarećih raketa. Niža cena omogućava veće narudžbine, bržu dopunu skladišta i upotrebu protiv šireg raspona ciljeva.
„Red Wolf“ ne treba da zameni svako postojeće oružje, već da popuni prostor između jeftinih dronova kratkog dometa i velikih raketa namenjenih najvažnijim strateškim ciljevima.
Više slojeva raketa preko Pacifika
Novi projektil za AH-1Z samo je jedan deo raketnog preobražaja američkih marinaca. Marinci već uvode NMESIS, kopneni sistem postavljen na bespilotno vozilo i naoružan protivbrodskim raketama Naval Strike Missile.
NMESIS je namenjen brzom raspoređivanju na ostrvima i obalama, odakle može da napada brodove i zatvara pomorske prolaze. Posada može da napusti lanser pre lansiranja ili da njime upravlja sa udaljenog položaja, smanjujući izloženost protivničkom udaru.
Paralelno se razvija program „Vatre dugog dometa“, koji treba da obezbedi dodatne mogućnosti napada na kopnene i pomorske ciljeve. Kopneni lanseri, helikopteri, avioni i brodovi trebalo bi da koriste različite projektile čiji se dometi međusobno preklapaju.
AH-1Z sa raketom „Red Wolf“ može da promeni položaj brže od kopnene baterije, dok NMESIS može duže da ostane skriven bez angažovanja avijacije. Jedinice raspoređene na udaljenim ostrvima tako dobijaju više pravaca napada na isti cilj, od kopnenih lansera uz obalu do Vipera koji lansira projektil sa visine iznad drugog dela ostrvskog lanca.
Komentari (0)