Video-zapisi koji su poslednjih dana dospeli u javnost pružaju potresan uvid u brutalni odgovor iranskih vlasti na masovne proteste koji su izbili krajem decembra. Snimci prikazuju tela naslagana u bolnicama, snajperiste raspoređene na krovovima zgrada, kao i plansko uništavanje nadzornih kamera, što ukazuje na sistematski i organizovan obračun sa demonstrantima.

Uprkos gotovo potpunom prekidu internet veza širom zemlje, pojedini međunarodni mediji uspeli su da prikupe, analiziraju i verifikuju autentičnost snimaka i svedočenja, koji zajedno predstavljaju najjasniji do sada dokaz o razmerama nasilja. Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency (HRANA), potvrđeno je oko 6.000 smrtnih slučajeva, među kojima se nalazi više od 5.600 demonstranata. Istovremeno, dodatnih 17.000 prijavljenih smrti još je predmet provere. Norveška organizacija Iran Human Rights upozorava da bi konačan broj žrtava mogao premašiti 25.000, dok pojedini nezavisni analitičari procenjuju da bi stvarne brojke mogle dostići i preko 30.000.

Zvanične vlasti u Teheranu, međutim, priznaju nešto više od 3.100 poginulih, tvrdeći da su u pitanju uglavnom pripadnici bezbednosnih struktura ili slučajni prolaznici koji su, kako navode, stradali u sukobima sa „izgrednicima“.

Krvave noći protesta

Najnoviji snimci, nastali 8. i 9. januara, zabeležili su, prema procenama, najnasilnije trenutke protesta, koji su usledili nakon javnog poziva Reze Pahlavija, sina svrgnutog iranskog šaha, na masovne demonstracije.

Analiza video-materijala iz bolnice Tehranpars u istočnom Teheranu potvrdila je postojanje najmanje 31 tela složena u mrtvačnici, dok se na drugom snimku vidi sedam vreća sa telima ostavljenih ispred ulaza u bolnicu. Autentičnost lokacije potvrđena je poređenjem enterijera sa ranijim fotografijama. Na dodatnim snimcima vidi se kako demonstranti u panici beže autoputem u zapadnom Teheranu nakon rafalne paljbe, dok se u pozadini čuju krici i zapomaganje.

U više gradova zabeleženi su i koordinisani pokušaji uništavanja državnog sistema nadzora – okupljeni su razbijali CCTV kamere, uz prećutnu ili otvorenu podršku mase, kako bi se onemogućilo identifikovanje učesnika protesta.

Snajperisti i masovna ubistva

Video-materijali iz Kermana prikazuju naoružane osobe u vojnim uniformama kako pucaju niz gradske ulice, dok snimci iz Mašhada jasno pokazuju snajperiste postavljene na krovovima zgrada, spremne da deluju usred dana.

Paralelno sa tim, britanski Guardian prikupio je uznemirujuća svedočenja lekara, zaposlenih u mrtvačnicama i radnika na grobljima, koja ukazuju na plansko prikrivanje stvarnog broja stradalih.

Jedan lekar iz centralnog dela Irana, koji je insistirao na anonimnosti, ispričao je da su on i njegova supruga tajno zbrinjavali ranjene demonstrante van državnog zdravstvenog sistema, iz straha da bi prijavljivanje povreda moglo dovesti do hapšenja.

„Ljudi su stizali sa prostrelnim ranama iz neposredne blizine, pogođeni u grudi, oči i genitalije. Mnogi nisu preživeli“, svedoči lekar. On navodi da je mreža od više od 80 zdravstvenih radnika iz 12 provincija pokušavala da prikupi podatke o broju stradalih, te da njihova procena pokazuje da zvanične brojke predstavljaju tek mali deo stvarnih gubitaka.

„Smatramo da je evidentirano manje od deset odsto stvarnih smrtnih slučajeva“, navode zdravstveni radnici.

Prikrivanje tragova

Svedočenja iz mrtvačnica i sa grobalja dodatno oslikavaju haotično i sistemsko uklanjanje dokaza: tela su prevožena kamionima namenjenim za meso ili sladoled, gomilala se van forenzičkih institucija, a zatim nestajala bez ikakve dokumentacije.

Na groblju Behesht-e Sakineh u Karaju očevici govore o stotinama tela koja su premeštana radi brzih, masovnih sahrana. Lekari upozoravaju i na slučajeve vansudskih egzekucija – pronađena su tela sa prostrelnim ranama u glavi, još uvek povezana sa medicinskim kateterima, što sugeriše da su pojedini ljudi ubijeni dok su se nalazili na lečenju.

„Ovo nije stihijsko nasilje. Ovo je organizovano ubijanje i sistematsko brisanje sećanja“, zaključuje jedan od zdravstvenih radnika koji su govorili za strane medije.