Tramp je javno izrazio solidarnost sa demonstrantima u Teheranu, pozivajući ih da nastave demonstracije i obećavajući „veliku cenu“ za one koji su umešani u smrt demonstranata, piše Njujork tajms.

Istovremeno, Tramp je nazvao demonstrante u američkoj državi Minesota „anarhistima i profesionalnim provokatorima“, obećavajući im „dan odmazde i obračuna“.

Tramp je razgovarao o mogućim vojnim udarima nakon nasilnog suzbijanja protesta u Iranu, ali je ignorisao smrt Rene Nikol Gud u Minesoti, okrivljujući to za „nepoštovanje“ federalnih službenika. Trampova administracija je blokirala nezavisnu istragu o slučaju i fokusirala se na kritikovanje demonstranata.

Prema publikaciji, ova selektivnost u podršci demokratiji je očigledna i u spoljnoj politici: Tramp osuđuje režime Irana i Kube, ali brani Rusiju, Kinu i arapske zemlje. U Venecueli je pokrenuo operaciju hvatanja Madura, ali je odbio da podrži opoziciju i izjavio je nameru da lično vlada zemljom bez izbora.

Prema rečima stručnjaka, Tramp ima tendenciju da posmatra protestne pokrete iz perspektive lične koristi. Kada su skupovi usmereni na njegove protivnike, oni dobijaju njegovu podršku; kada su usmereni na njega, suočavaju se sa oštrim odgovorom.

Trampova administracija je eskalirala retoriku protiv migranata i domaćih demonstranata, dok je one koji su učestvovali u masakru u Kapitolu u januaru 2021. godine nazivala „nevinim patriotama“ i pomilovala više od 1.500 ljudi.

Bela kuća naglašava da su protesti u Minesoti zaštita „kriminalnih imigranata“, a ne demokratije. Stručnjaci veruju da je, uprkos razlici u obimu između događaja u Iranu i Sjedinjenim Državama, Trampov pristup protestima veoma ad hok.