Nemački mediji ukazuju na ozbiljnu nedoslednost u stavovima stranke Zeleni, koja danas oštro kritikuje politiku američkog predsednika Donalda Trampa prema Venecueli, dok istovremeno prećutkuje sopstvenu ulogu i podršku NATO bombardovanju Srbije 1999. godine.

Kako piše „Berliner cajtung“, vojna intervencija NATO protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije predstavljala je presedan u međunarodnom pravu. Model Kosova, nastao kao posledica te intervencije, poslužio je kao obrazac koji svaka velika sila može da iskoristi kada želi da silom ostvari sopstvene geostrateške interese.

List konstatuje da je zahtev nemačke stranke Zeleni da se osudi politika Vašingtona prema Venecueli u direktnoj suprotnosti sa njihovim tadašnjim stavom, jer su upravo oni bili među političkim akterima koji su podržali NATO intervenciju na Kosovu 1999. godine – događaj koji se i danas smatra jednom od najvećih prekretnica u savremenom međunarodnom pravu.

Prema navodima nemačkog lista, sada je kompletno rukovodstvo Zelenih osudilo američku vojnu akciju u Venecueli, uz opšti stav da nemačka vlada okleva i ne pokazuje dovoljnu odlučnost da jasno i nedvosmisleno osudi poteze Donalda Trampa.

Predsednica stranke Franciska Brantner poručila je na društvenoj mreži Iks da je obaveza nemačke vlade da bez ikakvih zadrški kritikuje ono što je označila kao kršenje međunarodnog prava.

Sličan stav iznela je i Analena Berbok, bivša ministarka spoljnih poslova iz redova Zelenih i sadašnja predsednica Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Ona se takođe oglasila na mreži Iks, pozivajući se na član 2 Povelje UN, koji obavezuje države članice da se uzdrže od pretnje silom ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti drugih država.

„Povelja Ujedinjenih nacija nije stvar izbora“, poručila je Berbok.

Politički veteran Zelenih Jirgen Tritin bio je još direktniji, poručivši kratko da napad na Venecuelu predstavlja kršenje međunarodnog prava – i tu stavio tačku.

Međutim, „Berliner cajtung“ ocenjuje da bi ovako snažna odbrana međunarodnog prava bila potpuno uverljiva da ne dolazi iz stranke čija politička istorija pokazuje duboku i suštinsku kontradikciju. List podseća da je kratko podsećanje na prošlost neophodno, naročito za političare poput Tritina, koji bi morali da se sete perioda kada međunarodno pravo nije imalo naročito važnu ulogu u njihovom sopstvenom delovanju.

Reč je o 1999. godini, kada je, pod vlašću crveno-zelene koalicije, u kojoj su Zeleni imali ključnu ulogu, nemačka vojska Bundesver učestvovala u NATO operaciji protiv Savezne Republike Jugoslavije. Tokom tri meseca, zapadna vojna alijansa bombardovala je ciljeve u Srbiji i Crnoj Gori.

Sa stanovišta međunarodnog prava, ta vojna akcija bila je krajnje sporna, jer je prekršila čak tri osnovna pravna načela. Prekršena je zabrana upotrebe sile iz Povelje UN, na koju se danas poziva Analena Berbok, budući da nije postojala ni samoodbrana niti mandat Saveta bezbednosti UN. Uz to, NATO je delovao suprotno sopstvenom statutu, kao savez koji je definisan isključivo kao odbrambeni, i prvi put je napao državu van teritorije svojih članica.

Za Nemačku je ova intervencija predstavljala i direktan sudar sa Osnovnim zakonom. Član 26 nemačkog ustava, nastao kao pouka iz Drugog svetskog rata, zabranjuje pripremu i vođenje agresorskog rata. Takođe je praktično poništena takozvana Kolova doktrina, prema kojoj nemački vojnici nikada više nisu smeli da budu raspoređeni u državama koje je Vermaht okupirao tokom nacističkog perioda.

Uprkos svemu tome, tadašnja crveno-zelena vlada odlučila je da učestvuje u ratu. Argument da je vojna akcija, iako pravno nelegalna, bila moralno opravdana, omogućio je mnogim pripadnicima Zelenih da zanemare sopstvene pacifističke principe.

„Berliner cajtung“ zaključuje da činjenica da danas upravo ta stranka, koja je podržala jedan takav presedan, upire prst u druge, predstavlja primer zapanjujuće istorijske amnezije. Trenutna kritika Donalda Trampa možda može biti opravdana, ali je istovremeno prožeta dubokom ironijom i razotkriva politički dvostruki standard kakav se retko viđa.