Predsednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je o svojim političkim počecima i događajima iz druge polovine devedesetih, ističući da su upravo tadašnja iskustva značajno oblikovala njegov pogled na politiku i društvo.

– Devedeset šeste, devedeset sedme bio sam u radikalima, ostajao sam duže na poslu. Šešelj bi odlazio oko pola tri, tri, imao je popodnevni odmor, a ja sam ostajao u stranci – rekao je Vučić.

Kako je naveo, u tom periodu svakodnevno je posmatrao proteste koji su se odvijali u Beogradu.

– Tada su bili oni šetači. Gledao sam ih svaki dan kroz prozor u Francuskoj ulici – istakao je.

Percepcija spoljnog uticaja

Vučić tvrdi da je upravo kroz to svakodnevno posmatranje počeo da razvija svoje viđenje političkih procesa u zemlji.

– Video sam koliko je bilo spoljnog uticaja, koliko para je dato za rušenje Miloševića – rekao je.

Dodao je da su ga ta dešavanja navela na razmišljanje o sopstvenoj političkoj ulozi i budućnosti.

– Tada sam počeo da se pitam. Znao sam da će me moj rad dovesti do toga da obavljam važniju funkciju – naveo je predsednik.

Osvrt na 5. oktobar

Govoreći o događajima 5. oktobra 2000. godine, Vučić je izneo oštru ocenu tadašnjih dešavanja.

– Gledao sam kako najgori talog izlazi na površinu – rekao je.

Ova izjava predstavlja deo šireg narativa u kojem Vučić nastoji da objasni kako su političke okolnosti iz devedesetih i početka dvehiljaditih uticale na njegov politički put i stavove koje danas zastupa.

U širem kontekstu, tema spoljnog uticaja i uloge stranog faktora i dalje je prisutna u političkom diskursu u Srbiji, posebno kada je reč o tumačenju ključnih istorijskih događaja.

Ono što sledi jeste nastavak političkih debata o prošlosti, ali i njenom uticaju na sadašnje odluke i budućnost zemlje.