Umesto stabilnog okvira, privrednici su se suočili sa decembarskim izmenama koje su listu nameta proširile na čak 180 novih proizvoda, stavljajući u neizvesnost sve koji trguju sa Evropskom unijom.

Širenje spiska: Od sirovina do mašina i vozila

Dok je prvobitni fokus bio na teškoj industriji poput cementa, gvožđa i električne energije, Brisel sada nišani "nizvodne" proizvode – one koji u svom sastavu imaju visok udeo čelika i aluminijuma.

Profesorka Sanja Filipović u autorskom tekstu za najnoviji broj MAT-a objašnjava suštinu ovih promena:

-Evropska komisija je 17. decembra objavila nacrt izmena CBAM uredbe radi proširenja njenog obuhvata na dodatne proizvode koji sadrže visok procenat čelika i aluminijuma (tzv. „nizvodni“ proizvodi) i uvođenja dodatnih mera kako bi se osigurala dosledna primena mehanizma. Najavljene izmene tek treba da prođu kroz redovnu zakonodavnu proceduru pre nego što budu usvojene, a predviđeno je da njihova primena počne od 1. januara 2028. godine.

Ovo proširenje nije zanemarljivo. Prema rečima profesorke Filipović, plan je da se obuhvate proizvodi gde čelik i aluminijum čine u proseku 79% sastava. To uključuje vozila, razne mašine, šine, pa čak i medicinske proizvode i metalni nameštaj. Zanimljivo je da se čak 94% ovih proizvoda koristi u teškoj industriji, dok je samo 6% namenjeno širokoj potrošnji u domaćinstvima.

Mehanizmi zaštite i problem "dvostrukih aršina"

Jedan od ključnih ciljeva novih mera je sprečavanje zaobilaženja propisa. Uvode se stroži mehanizmi, ali i podsticaji za upotrebu otpada u proizvodnji kako bi se smanjile emisije. Međutim, dok Brisel uvodi namete, on istovremeno priprema "padobran" za svoje kompanije.

Profesorka Filipović u MAT-u ukazuje na ovu strategiju:

-Na ove mere reagovale su i kompanije iz EU pa je Evropska komisija predvidela fond za privremenu podršku tim proizvođačima koji mogu biti manje cenovno konkurentni na trećim tržištima gde proizvodi iz EU mogu biti zamenjeni jeftinijom robom sa većim emisijama.

Gde je tu Srbija?

Glavni problem leži u tome što će kompanije unutar EU imati pristup finansijskoj podršci iz prihoda od prodaje CBAM sertifikata, dok će firme iz zemalja van Unije, poput Srbije, biti prepuštene same sebi.

Srbija je pokušala da preduhitri ove probleme uvođenjem nacionalnog CBAM-a sa taksom od 4 evra. Ideja je da se taj novac vrati domaćoj privredi za modernizaciju tehnologije. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li je taj iznos dovoljan da domaće kompanije ostanu konkurentne na evropskom tržištu koje svakim danom podiže ekološku i finansijsku lestvicu.