Ostavljanje automobila da radi dok stoji mnogima je postalo rutina. Brzo svraćanje do prodavnice, čekanje putnika ili kratka pauza često prolaze uz uključen motor. Ipak, ono što deluje bezazleno može imati posledice koje su ozbiljnije nego što većina vozača pretpostavlja.

Sa tehničke strane, savremeni automobili mogu da rade u praznom hodu sve dok ima goriva u rezervoaru. Ne postoji sistem koji će sam ugasiti motor zbog dužine rada u leru. Međutim, činjenica da je nešto moguće ne znači da je i bezopasno.

Tokom dužeg rada u leru, podmazivanje motora nije optimalno. Ulje se sporije zagreva i ne cirkuliše jednako efikasno kao tokom vožnje, što može da dovede do bržeg trošenja unutrašnjih komponenti i kraćeg intervala između zamena ulja. Paradoksalno, motor se u tom režimu troši više nego kada je vozilo u pokretu.

Posebno su osetljivi dizel automobili, kod kojih produženi rad u leru podstiče taloženje čađi u EGR sistemu i DPF filteru. Kod benzinskih motora problem se često javlja u vidu zaprljanih svećica i naslaga u usisnom sistemu, što kasnije utiče na performanse i povećava potrošnju goriva.

Jedan od čestih razloga zbog kojih vozači ne gase motor jeste uverenje da ponovno paljenje troši više goriva. To važi samo kod vrlo kratkih zadržavanja. U realnim uslovima, već nakon otprilike pola minuta rada u leru, potrošnja goriva postaje veća nego da ste motor ugasili i ponovo pokrenuli.

U proseku, automobil u praznom hodu troši između jednog i dva litra goriva na sat, u zavisnosti od vrste i zapremine motora. Istovremeno, emisija štetnih gasova može dostići i nekoliko kilograma po satu, što dodatno opterećuje životnu sredinu.

Zaključak je prilično jednostavan: ako znate da ćete stajati duže od tridesetak sekundi, gašenje motora je bolja opcija. Time štedite gorivo, produžavate vek motora i smanjujete nepotrebno zagađenje — bez ikakvih negativnih posledica po vozilo.