Elfeta Veselji, osuđena na 13 godina robije zbog zverskog ubistva dvanaestogodišnjeg dečaka Slobodana Stojanovića, kojeg je zaklala 1992. godine viđena je kako slobodno šeta ulicama Sarajeva, umesto da je iza rešetaka! Ova nezamisliva situacija u potpunosti je ogolila pravosudni sistem Bosne i Hercegovine, dok istoričar Ognjen Karanović za Alo! upozorava da puno takvih krvnika hoda tom državom i samo čeka novu priliku da uništi još neku srpsku porodicu i ugasi nevinu mladost.
Karanović u svojoj analizi naglašava da mučeničko stradanje Svetog Slobodana Novomučenika Donjokameničkog 1992. godine predstavlja ogledalo namera sarajevske političke elite.
- Mučeničko stradanje dečaka predstavlja najgnusniji izraz fundamentalističkih vizija bošnjačke političke elite u Sarajevu o tome kako bi trebalo da izgleda budućnost srpskog naroda zapadno od reke Drine, posebno onog dela našeg naroda koji se ne miri sa činjenicom da živi u „izlupanom i pohabanom bosanskom loncu“ od države koju je osmislio Alija Izetbegović, a koju sada na „aparatima“ održavaju njegovi duhovni, ideološki i biološki sinovi, uz obilatu pomoć levo-liberalne ludnice od Evropske unije - ističe Karanović.
On podseća da bi sudbina malog Slobodana zadesila mnogu drugu srpsku mučeničku čeljad da se narod nije izborio za svoju zaštitu kroz institucije.
- Tako bi i izgledala budućnost svakog Srbina da nije srpski narod stvorio sebi institucionalnu zaštitu, Republiku Srpsku, jer da nije bilo te najmlađe srpske države, za svako srpsko dete i čeljade našao bi se makar po jedan demon u liku krvnika, Elfete Veselji. I nije sporno, mada je zastrašujuće, što postoje takve utvare poput te šiptarske zlotvorice, ali je nedopustivo da nevina krv tog mučenog deteta i dalje vapi za nedostižnom pravdom ovozemaljskom - objašnjava naš sagovornik.
Govoreći o apsurdu pravosuđa u BiH, istoričar upozorava da se srpskim žrtvama direktno gazi po ranama.
- O kakvoj mi državi tu pričamo, ako Sveti Novomučenik Slobodan, u krilu Božijeg proviđenja, ne može da dobije pravdu za zločin koji je počinjen nad njim i onim srpskim dečacima i devojčicama? O kakvom miru mi govorimo, kad u njemu nema pravde za zločine nad srpskom decom, ali ima slobode i sramnih, blagih presuda za zločince nad tom istom decom. Puno Elfeta hoda tom užasnom državom, odnosno njenim federalnim delom. I čekaju priliku, čekaju novu šansu da unište još neku srpsku porodicu, da ugase još jednu srpsku mladost. Neće je dočekati ako Republika Srpska ne bude slobodna, samostalna zemlja. To je jedini garant za opstanak srpskog naroda na tom vekovnom srpskom etničkom i istorijskom prostoru - zaključuje Karanović.
Povodom saznanja da osuđena ratna zločinka koristi pogodnosti van zatvorskih zidina, za Alo! se oglasio i direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske, Viktor Nuždić.
- Povodom informacija koje su se pojavile u javnosti da Elfeta Veselji, žena osuđena za monstruozno ubistvo dečaka Slobodana Stojanovića, više vremena provodi na slobodi nego iza zatvorskih zidina, osećam ogorčenje, bes i nevericu. Zato ne tražim saopštenja puna birokratskih fraza. Tražim istinu. Građani imaju pravo da znaju ko je doneo takve odluke, po kom osnovu i ko će snositi odgovornost ako se pokaže da su prekršeni zakon i elementarni osećaj za pravdu - izričit je Nuždić.
On apeluje na nadležne organe i Upravu KPZ-a da prestanu sa skrivanjem činjenica i javnosti saopšte pune podatke.
- Pozivam rukovodstvo Kazneno-popravnog zavoda, kao i sve nadležne institucije Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, da odmah izađu pred javnost i kažu istinu. Bez uvijanja, bez skrivanja i bez pokušaja da se ovaj slučaj gurne pod tepih. Ako su ove informacije tačne, onda je to sramota bez presedana. To nije samo šamar porodici Slobodana Stojanovića već šamar svakom čoveku koji još veruje da pravda postoji - upozorava direktor Republičkog centra.
Nuždić na kraju podseća da naknadna pomilovanja i pogodnosti za monstrume šalju katastrofalnu poruku društvu.
- Kakvu poruku šaljemo? Da je ubistvo deteta zločin koji vremenom postaje manje strašan? Da se monstruoznost zaboravlja? Da zločinac zaslužuje povlastice, dok porodica žrtve doživotno nosi bol koju niko ne može da izleči? Slobodan Stojanović nikada nije dobio drugu šansu. Nije dobio priliku da odraste, da živi, da zasnuje porodicu, stoga ne postoji nijedno obrazloženje koje može ublažiti ogorčenje javnosti ako se ispostavi da su ovi navodi tačni - poručuje Viktor Nuždić.
Srpska pravoslavna crkva proglasila je Slobodana Stojanovića za svetog novomučenika.
Ovako je ubijen maleni Slobodan
Tragedija dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića odigrala se u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine na lokalitetu Bajrići - Novo Selo, u sklopu šireg područja Kamenice kod Zvornika. Dečak se prethodno sa porodicom sklonio iz sela usled ratnih dejstava, ali se samoinicijativno vratio po svog psa koji je ostao vezan u dvorištu porodične kuće.
Nakon što je prešao na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH, dospeo je u ruke pripadnika diverzantskog voda zvanog „Kibetova grupa“. Optužena Elfeta Veselji, koja je u to vreme bila punoletna pripadnica ove jedinice i koja je pre dolaska na zvorničko ratište prošla vojnu obuku u Republici Hrvatskoj, iskoristila je vojnički status i potpunu bespomoćnost nezaštićenog deteta.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju u presudi, Elfeta Veselji je iz neposredne blizine ispalila projektil iz vatrenog oružja u glavu dečaka, nanevši mu smrtonosne povrede.
.
Silovali devojčicu, pa je ubili naočigled majke
Mirjana Dragičević, je jedna od prvih žrtava mudžahedina u BiH koji su je 28. decembra 1992. godine u Ilijašu brutalno silovali, a potom ubili - jedan je od najtragičnijih slučajeva stradanja Srba tokom rata u Sarajevu. Ali ni ovaj gnusni zločin, kao ni mnogi drugi nad nevinim srpskim civilima nikada nisu dobili sudski epilog. Vojnici su uhvatili malu Mirjanu i odveli je u kuhinju. Tu su je silovali sva trojica i, dok ju je prvi vojnik silovao, bila je vezana, dozivajući majku, koja joj nije mogla pomoći, da bi potom pala u nesvest.Vojnici su naterali Radmilu da gleda silovanje kćerke, nakon čega su pucali iz vatrenog oružja u silovanu devojčicu, koja je preminula, a zatim i u njenu majku i teško je ranili. Mirjana je prvobitno bila sahranjena na mesnom groblju u sarajevskoj opštini Ilijaš, ali toj sahrani majka Radmila nije prisustvovala jer se mesecima u bolnici oporavljala od posledica ranjavanja.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)