Sa istaknutom glumicom, Ivom Štrljić, razgovarali smo o patriotizmu, ali i o moralnim i tradicionalnim vrednostima.

Otkrila nam je i gde, po njenom mišljenju, treba povući granicu između slobode i liberalizma, kao i da li veruje u brak kao instituciju.

1. Šta biste Vi rekli, zašto su ljudi u današnjem vremenu izgubili patriotizam?

Patriotizam počinje od naizgled malih stvari, od odnosa prema nekome ko ti je prijatelj, potrebe da zaštitiš nekoga koga smatraš svojim, onog važnog, ja bih rekla, najvećeg i najsnažnijeg osećanja odanosti i ponosa na ono što je tvoje, na nekog ko je tvoj. Ako čovek na to zaboravi, a ljudi se često tako ponašaju, onda olabave i sve druge ljubavi u životu, pa i odnos prema zavičaju. Žao mi je što danas umem da primetim da ima onih kod kojih postaje moderno uporno hvaliti samo tuđe i čak izdizati iznad svog. Voleti svoju zemlju glasno, isticati to, lepa je i bitna osobina i mislim da je važno tome učiti decu od malena. Patriotizam je uvek nosio u sebi dostojanstvo baš zato što je on znak da umeš da prigrliš svoju zemlju, svoj zavičaj, da čvrsto stojiš iza te ljubavi, a time ništa loše ni o kome nisi ni rekao ni pomislio, samo si dao prvo mesto u svojoj duši svojoj zemlji, kojoj to mesto i pripada.

2. Šta mislite o normalizovanju prevara u braku?

U životu je sve moguće, pa i da vam se svidi neko drugi, jedino je važno da umete to da izvedete tako da nikoga ne ostavite u suzama, a to je vrlo teško. Baza prevare je uvek neka laž, jer se to ne može bez laganja, a kakav god da je čovek, nikada ne može da mu bude dobro ako mora da se laže, posebno ako se dugo laže. I to je ona tačka gde su svi nesrećni. A ta takozvana normalizacija ne postoji, mislim da postoji samo jedna koreografija kako će ko šta da izvede. Što veštiji koreograf, to manje tužnih.

3. Da li brak treba da bude institucija?

Čestit odnos treba da bude institucija. Onaj signal da je neko sasvim tvoj, da te ne da, da ga ne daš, ona ruka koja je podrška kada je teško, ona rečenica koju kada čuješ mirnije zaspiš, ona moć koju ti daje neko ko te voli, ona snaga koja prolepšava, ona svest o tome da, kako god da se svet naroguši na tebe, ima onaj neko pored koga ti niko ništa ne može.

4. Šta biste okrivili za sunovrat društva?

Površnost i obest. Ništa nije tako opasno kao obest, posebno kada je nosi sa sobom neko površan.

5. Zašto je omladina izgubila vezu sa tradicijom i ko je kriv za to?

Mlad čovek danas i mlad čovek nekada nisu isti i zato je važno umeti ono tradicionalno približiti mladima na način koji bi njima bio najpristupačniji. Njihov život je brži, nestrpljiviji, sa mnogo manje pažnje.

6. Kako oni koji su odgajani po tradicionalnim vrednostima da se danas izbore sa današnjim vremenom i šta biste im poručili?

Verujem duboko u to da je lepo vaspitanje, a njegova baza je uvek tradicija, uvek na ceni, u svim vremenima, i da što se vremena više menjaju i moda postaje drugačija, kulturan čovek će uvek biti dragulj.

7. Gde izuzetak u liberalizmu može da se napravi, a gde ne može?

Slobodni smo dok ne povređujemo drugog. Važno je naglasiti da sloboda bez morala postaje samovolja, a tradicija bez slobode može da se tumači kao pritisak, zato je važna ravnoteža, potreba za pravednošću i razumevanjem.

BONUS VIDEO: