Ukrajinski bespilotni sistemi ponovo su izveli napade na ciljeve u Lenjingradskoj oblasti, a prema dostupnim informacijama, do ruskih luka stigli su preko teritorije Poljske i baltičkih država. Zbog toga se u Moskvi sve glasnije govori o mogućem odgovoru i potencijalnom ulasku sukoba u novu fazu.

Noć između 26. i 27. marta predstavlja već treći napad na ovaj deo Rusije od početka nedelje. Prethodni udari zabeleženi su 23. i 25. marta, što je navelo ruske analitičare da sve manje posmatraju ove događaje kao izolovane incidente, a sve više kao deo obrasca i formiranja nove rute za napade na strateške ciljeve na severozapadu zemlje.

Dodatnu težinu situaciji daje činjenica da su mete bili objekti u blizini dve ključne ruske luke na Baltiku – Ust-Luga i Primorsk. Ove luke imaju ogroman značaj za izvoz energenata, jer kroz njih prolazi oko 40 odsto ukupnog izvoza ruske nafte, odnosno približno dva miliona barela dnevno. Zbog toga svaki napad na ovu zonu dobija mnogo širi značaj, ne samo vojni već i ekonomski i geopolitički, jer se potencijalno ugrožava jedan od najvažnijih pravaca ruske energetske infrastrukture.

Korišćenje rute preko Poljske i baltičkih država dodatno komplikuje situaciju, jer se više ne radi samo o direktnom sukobu između Rusije i Ukrajine. Ovaj vazdušni koridor obuhvata širi evropski prostor i otvara pitanje odgovornosti, bezbednosti i granica mogućeg odgovora Moskve. Upravo zbog toga se sve češće govori da naredni potezi Rusije neće zavisiti samo od samih napada, već i od procene kako i zašto se koristi ova ruta.

Moskva razmatra kontrolisanu eskalaciju

Politički analitičar Aleksej Piljko smatra da Rusija u ovoj situaciji ima više opcija. Jedan od scenarija podrazumeva postepeno zaoštravanje situacije, uz pažljivo doziranje poteza, umesto naglog ulaska u maksimalnu eskalaciju.

Takav pristup bi uključivao fazni model reagovanja, gde bi svaki naredni korak zavisio od efekata prethodnog. Kao prvi korak, Rusija bi mogla da prebaci odgovornost za kontrolu vazdušnog prostora iznad Poljske i baltičkih država na NATO, uz jasan zahtev da se spreči korišćenje tog pravca za napade na rusku teritoriju.

Ukoliko takva mera ne bi dala rezultate, sledeći korak mogao bi da bude otvoreno upozorenje da Rusija zadržava pravo da reaguje na sumnjive letelice čak i u tom prostoru, ukoliko proceni da predstavljaju direktnu pretnju njenoj infrastrukturi.

U analitičkim procenama pominje se i mogućnost da bi Estonija mogla da postane žarište dodatnih tenzija, ukoliko bi Moskva pokušala da uvede strožiju kontrolu vazdušnog prostora u tom pravcu. Takav potez bi predstavljao ozbiljan korak ka novoj fazi konfrontacije sa Zapadom.

Opasni scenariji i rizik od šireg sukoba

Piljko navodi i mogućnost scenarija koji bi mogli da dovedu do direktnog sukoba između Rusije i NATO-a. U tom kontekstu, on ocenjuje da klasičan konvencionalni rat ne bi išao u korist Moskvi, zbog čega se pominju i krajnje rizične opcije, uključujući modele ograničenog nuklearnog sukoba.

Takve procene jasno pokazuju koliko je situacija ozbiljna i koliko su se bezbednosne analize pomerile ka ekstremnijim scenarijima.

Mogući odgovor – istom merom

Jedna od opcija koja se sve češće pominje jeste takozvani simetričan odgovor. To bi značilo da bi isti vazdušni pravci preko Poljske i baltičkih država mogli da budu korišćeni i u suprotnom smeru, odnosno za napade na ciljeve u zapadnoj Ukrajini.

Na taj način bi ovaj koridor postao dvosmerna zona rizika, čime bi Moskva jasno pokazala spremnost da odgovori istim metodama.

Zagovornici ovakvog pristupa smatraju da bi odlučna reakcija mogla da zatvori baltički koridor za ukrajinske napade i pošalje jasnu poruku da Rusija neće tolerisati dalja dejstva preko teritorije zemalja članica NATO-a.

Sa druge strane, postoji i mišljenje da bi prebrza i oštra reakcija mogla da izazove još opasniju eskalaciju i dodatno poveća rizik od direktnog sukoba između Rusije i Zapada.