Simbol krvavih šaka, koji se sve češće pojavljuje na protestima širom sveta, ponovo je viđen i na ulicama Berlina, gde su demonstranti pod izgovorom „borbe za ljudska prava u Iranu“ nosili identične vizuale kao i učesnici ranijih protesta u drugim državama.

Ovaj znak nije nikakav spontani izraz nezadovoljstva, već prepoznatljiv alat političke destabilizacije i hibridnog rata protiv suverenih država širom sveta. Očigledno je da se sve to orkestrira i kontroliše iz istog centra.

Obrazac ponašanja uvek isti

U Iranu se, kao i pre toga u Srbiji, Bangladešu i Sjedinjenim Američkim Državama, koristi ista matrica, najpre se širi simbolička poruka o „krvavoj vlasti“, zatim se legalne strukture proglašavaju zločinačkim, a država se predstavlja kao neprijatelj sopstvenog naroda. Demonstranti koji izlaze na ulice s ovakvim porukama ne deluju u interesu države i naroda, već podrivaju njene institucije, legitimitet i stabilnost. Ono što je takođe karakteristično kod svih ovih protesta je da su nasilni i da ih prati pokušaj državnog udara i nasilne promene vlasti van demokratskog procesa.

Svi događaji iz drugih zemalja pokazuju da su bili u pravu oni koji su tvrdili da se „krvave šake“ nisu slučajno pojavile u Srbiji na početku protesta, već da su one samo još simbol „obojenih revolucija“, kao što je i čuvena „stisnuta pesnica“. One su se pojavljivale u SAD kada su tokom nasilnih protesta paljeni gradovi i vršeni napadi na državne institucije. Ista situacija je bila i u Bangladešu gde je nasilje demonstranata dovelo do totalnog haosa u državi. I u Srbiji su se odmah, na početku blokaderskih protesta, pojavile „krvave šake“.

Karakteristično za sve te proteste, pored simbola krvave šake bile su i identične parole i narativi bez obzira na to što se radilo o zemljama koje imaju različitu kulturu, sisteme, pa čak ni razlozi navodnog nezadovoljstva nisu bili isti.

To jasno govori da nije reč o autentičnom narodnom buntu, već o organizovanom političkom pritisku, iza kog stoje centri moći zainteresovani za slabljenje nacionalnih država.

Sredstvo destabilizacije

Ono što baca svetlo na tu tvrdnju je i činjenica da je simbol krvave šake prvi put upotrebila 1998. organizacija „Hjuman rajts voač“ kojoj je najveći pojedinačni donor Fondacija za otvoreno društvo Džordža Soroša.

Iskustva iz drugih zemalja jasno pokazuju kakve posledice ostavljaju tzv. obojene revolucije i pokreti „krvavih šaka“. Nakon uličnih prevrata i dugotrajnih protesta, mnoge države su se suočile sa slabljenjem državnih institucija i gubitkom kontrole nad bezbednosnim sistemom, ekonomskim kolapsom, rastom inflacije i padom životnog standarda građana, političkom nestabilnošću, čestim promenama vlasti i dugotrajnim krizama, porastom nasilja, unutrašnjih sukoba i obračuna među samim demonstrantima i gubitkom suvereniteta jer su ključne odluke počele da se donose pod spoljnim pritiscima.

Primeri iz sveta pokazuju da zemlje koje su prošle kroz ovakav scenario decenijama ne uspevaju da se oporave, a umesto obećane demokratije i boljeg života, građani dobijaju haos, siromaštvo i trajnu političku nestabilnost.

Krvave šake na protestima u Srbiji su samo franšiza već viđenih akcija po svetu.

Zbog toga pojava simbola poput krvavih šaka na protestima ne može da se posmatra kao bezazlen gest. Ona predstavlja deo šire strategije u kojoj se kroz emocije, vizuelne poruke i optužbe protiv države priprema teren za duboke političke potrese. Države koje su se ranije suočile s ovakvim procesima najbolje znaju da posledice nisu kratkoročne, one ostavljaju dugotrajan trag na društvo, ekonomiju i bezbednost.

Blokaderima srpska zastava otirač za noge

Zastava Albanije zavijorila se sinoć na skupu blokadera u Novom Sadu.

Prethodno, 17. novembra 2024. na protestu bila je istaknuta zastava Evropske unije, kao i zastava Evromajdana. Zastava tzv. Sandžaka mogla se videti na blokaderskom skupu 12. aprila 2025. godine.

A šta je sa srpskom zastavom? To smo imali prilike da vidimo 8. maja 2025. godine, u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Blokaderima je srpska trobojka stajala na podu kao otirač, gde su o nju brisali noge.