Da li je Priština ovakvim potezom pokušala da obezbediti neku vrstu pristupa NATO i koliko je to uopšte moguće u okviru postojećih pravila.


Šta su zaista potpisali Zagreb, Tirana i Priština

Dostupne činjenice pokazuju da se u slučaju Zagreba, Tirane i Prištine ne radi o formalnom vojnom savezu. Saradnja između Zagreba, Tirane i Prištine razvijala se postepeno, kroz NATO okvir i bilateralne odnose, a vremenom je prerasla u trilateralni model koordinacije.

Hrvatska i Albanija, kao članice NATO, već godinama sarađuju unutar Alijanse, dok paralelno pružaju podršku razvoju bezbednosnih struktura u Prištini, posebno nakon transformacije tzv. Kosovskih bezbednosnih snaga 2018. godine. Ta saradnja uključuje obuku, zajedničke vežbe, razmenu kadrova i tehničku podršku.

Formalizacija tih odnosa došla je kroz memorandume o razumevanju i sporazume o saradnji. Međutim, ti dokumenti nemaju pravnu težinu vojnog saveza.

Kako prenose mediji u Prištini, memorandum ima za cilj promovisanje saradnje u izgradnji odbrambenih kapaciteta i odbrambene industrije, povećanje interoperabilnosti kroz obrazovanje, obuku i vežbe, suzbijanje hibridnih pretnji i jačanje strateške otpornosti, kao i pružanje pune podrške evroatlantskim i regionalnim odbrambenim integracijama. 

Na osnovu dostupnih informacija, ne postoji klauzula o kolektivnoj odbrani, nema obaveze međusobne vojne pomoći, niti zajedničke komande.

Zbog toga se ova struktura preciznije može opisati kao koordinisani bezbednosni blok, a ne savez u klasičnom smislu.

Ulazak u NATO "na mala vrata"

Koliko je realno da se tzv. Kosovo kroz ovaj sporazum približi ili učlani u NATO?

Članstvo u NATO ne može se ostvariti kroz bilateralne ili regionalne sporazume. Proces je jasno definisan i zahteva jednoglasnu odluku svih članica. Ne postoji mehanizam kojim bi se taj proces mogao zaobići ili ubrzati kroz ovakve oblike saradnje.

Ipak, ova saradnja ima indirektan značaj. Kroz obuku, standardizaciju i zajedničke aktivnosti, bezbednosne strukture u Prištini se približavaju NATO standardima i načinu funkcionisanja Alijanse. To predstavlja dugoročnu pripremu i tehničko usklađivanje, ali ne i članstvo.

Zato se može reći da postoji element istine u tvrdnji da saradnja vodi ka približavanju NATO, ali ne i u delu koji sugeriše da je reč o „ulasku na mala vrata“. Takav scenario jednostavno ne postoji u okviru pravila Alijanse.

Šta kažu pravila NATO-a?



Prema osnovnim principima NATO, svaka nova članica mora biti prihvaćena jednoglasno. To znači da svaka država članica ima pravo veta na prijem nove zemlje.

Ključni dokument je Vašingtonski ugovor iz 1949. godine, koji definiše osnovne principe proširenja Alijanse. U njemu se navodi da NATO može pozvati „bilo koju evropsku državu“ koja je u stanju da doprinese bezbednosti i prihvati obaveze članstva. Međutim, pored ove formalne odredbe, u praksi postoji nekoliko važnih političkih i pravnih uslova.

U slučaju tzv. Kosova, prepreka nije formalna zabrana, već politička realnost. Pet država članica NATO ne priznaje tzv. Kosovo kao nezavisnu državu. U takvim okolnostima, postizanje konsenzusa postaje izuzetno teško.

NATO formalno ne zahteva da sve članice međusobno priznaju jedna drugu, ali u praksi politička saglasnost igra presudnu ulogu. Bez promene stava država koje ne priznaju tzv. Kosovo ili bez šireg političkog dogovora, odluka o prijemu nije realna.

Saradnja između Zagreba, Tirane i Prištine predstavlja oblik koordinisanog bezbednosnog partnerstva, ali ne i vojni savez. Ona može doprineti približavanju standardima NATO, ali ne može zameniti formalni proces članstva.

Ključni faktor ostaje politička realnost unutar same Alijanse. Bez jednoglasne saglasnosti svih članica, nijedna država ne može postati deo NATO.

Vučić: Srbija će se boriti protiv ulaska Prištine u NATO


O inicijativi američkih kongresmena da se takozvano Kosovo integriše u NATO, Vučić je ocenio da se na tome radilo i preko Hrvatske, kroz vojni savez, kao i preko Albanije.

„Imaćemo uskoro nekakve važne vežbe sa njima, razgovaramo sa SAD, nadamo se da se to neće dogoditi. Borićemo se da se to ne dogodi”, rekao je predsednik.

On je podsetio da postoje četiri članice NATO-a koje nisu priznale takozvano Kosovo i dodao da ne vidi kako bi ta inicijativa mogla lako da prođe.

„Hajde da sačekamo da vidimo”, naveo je Vučić.