Na padinama koje vode ka Pančićevom vrhu, iznad Lukovske Banje sa njenim lekovitim termomineralnim izvorima, smešteno je malo i gotovo zaboravljeno selo Štava. Ovo mesto, nedaleko od Kuršumlije, krije priču staru vekovima – o Saksoncima koje je u 13. veku doveo kralj Stefan Uroš II Milutin.

Danas u selu živi tek oko stotinak meštana, ali tradicija, običaji i istorija i dalje opstaju – kao da vreme ovde nikada nije u potpunosti prošlo.

Selo poznato po rudnicima

Na prvi pogled, Štava ostavlja snažan utisak. U ovom selu i danas se rađaju riđa deca, a neobična imena poput Valina i Dmitar svedoče o poreklu koje se čuva kroz generacije.

Saksonce je u Štavu doveo kralj Stefan Uroš II Milutin, a važili su za izuzetno vešte rudare tog vremena. Rudnici u ovom kraju u srednjem veku bili su poznati po bogatstvu olova, srebra, zlata i cinka, a potomci tih rudara i danas žive u selu.

Jedinstvena crkva u Srbiji

U srcu sela uzdiže se crkva Svetog Mine u Štavi – prava arhitektonska retkost. Posebna je po kamenom krovu, jedinstvenom u Srbiji.

Na ploči iznad ulaza stoji zapis da je crkva oslikana u 17. veku, u vreme pećkog patrijarha Pajsija i gračaničkog mitropolita Silvestera. U porti su pronađeni i sarkofazi i mermerni spomenici iz vremena kralja Stefana Uroša II Milutina.

Meštani su povučeni i ne vole da se fotografišu, ali njihova povezanost sa prošlošću vidi se na svakom koraku.

Tajna blaga i dalje misterija

Štava nije samo istorijsko mesto – ona je i selo legendi. Već generacijama kruže priče o skrivenom blagu kralja Milutina i napuštenim rudnicima iz antičkih vremena.

Upravo te legende i danas privlače avanturiste i tragače za blagom iz različitih krajeva. Meštani pričaju da se putokazi ka blagu navodno nalaze na crkvi Svetog Mine, što dodatno hrani misteriju.

Štava je danas mnogo više od običnog sela – ona je svojevrsni živi trag srednjovekovne Srbije, mesto gde se istorija ne čuva samo u knjigama, već i u svakodnevnom životu.