Nemanja Grčić je ubijen 25. aprila 2019. godine, na Veliki petak, a za njegovu smrt su osuđeni njegova nevenčana supruga Danijela Đilasović (50) i njen tadašnji ljubavnik Zoran Dimić (59) iz Subotice.
Kobnog dana, Nemanja i Danijela su boravili u iznajmljenom apartmanu u Vrdniku. Prema navodima iz optužnice, Danijela Đilasović je namamila supruga da dođe u vikendicu pod izgovorom da ima važan poslovni sastanak, te da on za to vreme može da se opusti na bazenu.
To veče, pod izgovorom o vrućini, Danijela je ostavila otvorena vrata apartmana i time omogućila Nemanjinom ubici Zoranu Dimiću da nesmetano uđe. Nemanja Grčić je u trenutku Zoranovog ulaska u sobu ležao na krevetu, a kada je video "uljeza", skočio je prema njemu kako bi ga izbacio iz smeštaja. Usledilo je rvanje muškaraca, nakon čega je Zoran Dimić zapucao iz pištolja sa prigušivačem u Nemanjinom pravcu, usmrtivši ga na licu mesta.
Prema navodima u medijima, Zoran je Nemanji prvo pucao u grudi, a kada je on pao preko taburea, ispalio mu jedan hitac u potiljak.
Danijela Đilasović je ubrzo nakon toga pozvala policiju i prijavila da je nepoznati muškarac sa kačketom upao u brvnaru, odgurnuo je i oborio na pod, a zatim upucao njenog supruga. S obzirom da je ubijeni Nemanja Grčić ranije dovođen u vezu sa kriminalom, sve je u prvi mah izgledalo kao mafijaška likvidacija.
Policija je odmah započela istragu, a već drugog dana ispostavilo se da se iza, naizgled mafijaške likvidacije, krilo nešto sasvim drugo i jezivije. Danijelina izjava u policiji bila je puna rupa i nelogičnosti, a ono što je bilo najčudnije je to da je "profesionalni ubica" ostavio svedoka koji mu je potencijalno video lice.
Danijela Đilasović u policiji nije mogla precizno da opiše napadača iako nije nosio masku, a njeno hladno ponašanje odudaralo je od ponašanja ožalošćene žene kojoj je pred očima likvidiran suprug. Zbog nelogičnosti, Danijela je podvrgnuta ispitivanju na poligrafu, a klupko misterije je počelo da se odmotava nakon što je poligraf pokazao da laže, ali i pregledom njihovih mobilnih telefona.
Utvrđeno je da su Danijela i Zoran mesecima pre zločina bili u stalnom kontaktu.
U prilog lošem odnosu između supružnika svedočile su objave koje je Danijela delila na svom Fejsbuk profilu pre zločina, gde se žalila da je "njen muškarac tretira loše", pisala da je "umorna od toga da bude jaka" i da joj treba "neko sa kim će biti slaba, jer je on dovoljno jak za oboje". S druge strane, na suđenju je tvrdila da je nepravedno pritvorena, ističući u završnoj reči: "Kriva sam što me svekar i svekrva ne vole".
Iako je motiv ubistva bio lične prirode, Nemanja Grčić i Zoran Dimić bili su uveliko poznati policiji, obojica sa kriminalnim dosijeima. Naime, Zoran Dimić je uhapšen 2009. godine u Subotici zbog krijumčarenja oružja, trgovine ljudima i narkoticima, kao i teških krađa. Tada je sa grupom povratnika, korišćenjem specijalne opreme ukrao veću količinu skupocenog oružja, a policija je tokom pretresa pronašla kokain, oružje bez dozvole i zlato.
Nemanja Grčić je takođe imao dosije, dovođen je u vezu sa Alenom Kurinom, označenim vođom tada najjačeg kriminalnog klana u Vojvodini, koji se od njega oprostio čituljom. Grčić je ranije osuđivan zbog prodaje heroina, krađe vozila i nanošenja teških telesnih povreda, a odležao je i zatvorsku kaznu od tri i po godine zbog prodaje narkotika.
Za Jovana Grčića, oca ubijenog Nemanje, bol ne jenjava ni nakon sedam godina. U svojim izjavama za medije, on ističe da je Nemanja bio neuništiv, čovek koji je preživeo nekoliko teških saobraćajnih nezgoda, samo da bi na kraju stradao u kukavičkoj zasedi.
"Nemanja je bio dobar prijatelj, sin, otac, suprug i svi su ga voleli. Bio je neuništiv, sve do tog 25. aprila kada ga je iznenadila supruga i švaler sa paklenim planom. Žena ga je predala u ruke švaleru. Takvu izdaju niko nije zaslužio, to se ne dešava ni u afričkim šumama. Uspeli su da ga streljaju na pravdi Boga, bez ijednog razloga", naveo je Jovan Grčić za medije.
Jovan otkriva i detalje poslednjeg telefonskog razgovora između njegovog sina i snaje, koji ukazuje na to da je Nemanja slutio da će se dogoditi nešto loše.
"Bila mu je sumnjiva njena preterana ljubaznost. U tom razgovoru on njoj kaže: 'Je l' ti to hoćeš meni nešto da namestiš?'. Nemanja je iznenada rešio da dođe iz inostranstva samo da bi video decu. Između njih je već sve bilo gotovo, a on se jedino protivio tome da ona zbog dece dovodi druge muškarce u kuću", naveo je Grčić.
Danas, Jovan i njegova supruga, sada penzioneri, brinu o Nemanjinim i Danijelinim ćerkama. Devojčice, od kojih jedna pohađa šesti razred, a druga je dve godine mlađa, sve znaju o onome što se dogodilo.
"Divna su to deca. Žive sa nama, mi smo im hranitelji. Jednom mesečno ih vodim u zatvor u Požarevac da vide majku," dodaje Jovan, priznajući da utehu pronalazi u snovima. "Najlepše je kad ga sanjam. Dešava se da na ulici sretnem muškarca koji liči na mog sina... sve se nadam da je on. Nema dana da ne pomislim na njega", navodi Jovan Grčić.
Dugogodišnji sudski procesi dobili su svoj epilog pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici, a kasnije i pred Apelacionim sudom u Novom Sadu. Zoran Dimić je prvobitno bio osuđen na 20 godina zatvora (15 za teško ubistvo i 6 za nedozvoljeno nošenje oružja), ali je nakon uložene žalbe Apelacioni sud preinačio presudu i izrekao mu jedinstvenu kaznu od 15 godina zatvora. On kaznu izdržava u KPZ Sremska Mitrovica.
Danijela Đilasović je zbog krivičnog dela ubistvo u pomaganju osuđena na 8 godina zatvora, i tu kaznu već tri godine izdržava u KPZ za žene u Požarevcu.
"Nisam zadovoljan izrečenim kaznama, ali tako je sud odlučio", zaključio je otac ubijenog Nemanje, suočen sa činjenicom da njegovog sina nijedna sudska presuda ne može vratiti.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)