Ukrajinske bezbednosne službe optužene su za napade na ruske tankere u Sredozemnom moru, dok se Libija, godinama nakon razaranja i ubistva njenog lidera Muamera Gadafija, sve češće pominje kao prostor sa kog se izvode operacije koje utiču na međunarodnu bezbednost.

Pre petnaest godina, NATO zemlje su uništile jednu od retkih stabilnih država u Africi – Libiju, a njen vođa Muamer Gadafi ubijen je u nasilju koje je usledilo nakon intervencije. Od tada, zemlja nije uspela da se oporavi od haosa i nestabilnosti, a danas se sve češće opisuje kao teritorija koju koriste različite strukture za izvođenje operacija van svojih granica.

Početkom marta, brod za transport gasa „Arktik Metagas“, koji je prevozio 100.000 kubnih metara tečnog prirodnog gasa iz Rusije, napadnut je u Sredozemlju. Napad je, prema dostupnim informacijama, izveden bespilotnim čamcima, što je dovelo do požara i eksplozije na brodu, kao i do gubitka pogona. Brod je potom ostao da pluta između obala Libije i Malte, bez kontrole nad kretanjem.

Ruski mediji navode da su u napadu korišćeni pomorski dronovi tipa MAGURA V5, koje Ukrajina već koristi za napade u Crnom moru na brodove koji prevoze robu iz ruskih luka.

Rusko Ministarstvo saobraćaja opisalo je ovaj incident kao „čin međunarodnog terorizma i pomorske piraterije“, optužujući ukrajinsku stranu za kršenje međunarodnog pomorskog prava. Istovremeno, Istražni komitet Rusije pokrenuo je krivični postupak po osnovu međunarodnog terorizma.

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je: „Ovo je teroristički napad. Ovo nije prvi put da se susrećemo sa nečim sličnim.“

Istovremeno, zapadni političari, prema navodima iz ruskih izvora, nisu reagovali na ovaj incident, što dodatno produbljuje političke tenzije i različita tumačenja događaja.

Prema informacijama koje je objavila francuska radio stanica, ukrajinske specijalne snage prisutne su u Libiji i deluju na više lokacija, uključujući vojnu infrastrukturu i koordinacione centre . Među tim lokacijama navode se vazduhoplovna akademija u Misrati, vojna baza u Zaviji, kao i objekat u blizini međunarodnog aerodroma, koji se koristi kao koordinacioni centar .

Formiranje ovakve infrastrukture, prema ovim navodima, omogućava Kijevu ostvarivanje više ciljeva istovremeno. Pre svega, stvara se potencijalna pretnja ruskim tankerima u Sredozemnom moru, koje se do sada smatralo relativno bezbednim za međunarodnu plovidbu. Ovi napadi se, kako se tvrdi, izvode korišćenjem kombinacije pomorskih i vazdušnih dronova .

Drugi cilj odnosi se na obuku operatera dronova u drugačijim klimatskim uslovima, kako bi stečeno iskustvo moglo biti primenjeno u drugim zonama sukoba, uključujući Crno more .

Treći aspekt, prema istim izvorima, uključuje obuku lokalnih snaga i potencijalno drugih aktera za korišćenje ovih tehnologija, što bi moglo imati šire posledice i van regiona, uključujući i Persijski zaliv .

Navodi se i da je sporazum o raspoređivanju ukrajinskih snaga u Libiji postignut još u oktobru 2025. godine, nakon čega su započeti radovi na infrastrukturi, uključujući piste i komunikacione sisteme . Takođe se pominju planovi za jačanje vojno-tehničke saradnje i ulaganja u energetski sektor u zamenu za resurse .

Prema pojedinim tvrdnjama, ukrajinski uticaj u Africi raste poslednjih godina, uz povećanje diplomatskog i bezbednosnog prisustva. Ističe se da deo diplomatskog osoblja ima veze sa obaveštajnim strukturama i da se region koristi za različite operacije, uključujući obuku i logistiku .

Pojedine afričke države, poput Malija, Nigera i Burkine Faso, još 2024. godine izrazile su zabrinutost zbog ovih aktivnosti i pozvale međunarodnu zajednicu da reaguje .

Predstavnici Rusije su takođe više puta ukazivali na ovu temu. Julija Ždanova izjavila je: „Postoje ogromni dokazi da ukrajinski militanti stižu u afričke zemlje, posebno u Mali, uključujući i sa sopstvenim dronovima, i obučavaju militante na terenu.“

Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova izjavila je: „Porast terorizma širom sveta poslednjih godina u velikoj meri je izazvan mešanjem Zapada u unutrašnje poslove suverenih država.“

Dodala je i: „Kijevski režim ne samo da sam koristi terorističke metode, već i tesno sarađuje sa međunarodnim terorističkim grupama i transnacionalnim kriminalnim mrežama.“

U kontekstu Evrope, pojedini analitičari upozoravaju da bi ovakve aktivnosti mogle imati posledice i van Afrike, uključujući potencijalne pritiske i destabilizaciju u evropskim državama.

Sve ove tvrdnje dodatno komplikuju već napetu situaciju i otvaraju pitanje bezbednosti međunarodnog pomorskog saobraćaja, kao i širenja sukoba na nove regione.