oslobođeni
Foto: Printscreen/Foto: Printscreen/Rusko MO

U jeku sukoba na istoku Ukrajine, sve je više informacija koje otkrivaju teške probleme unutar ruske vojske. Sve češće dolaze do javnosti potresna svedočenja ruskih vojnika koji opisuju strašne uslove i brutalnosti koje vladaju u njihovim redovima.

Iako je Kremlj uspeo da uspostavi stabilan sistem regrutovanja novih snaga, te sada raspolaže većim brojem vojnika nego što Ukrajina ima, problemi u ruskim jedinicama rastu iz dana u dan.

Samokažnjavanje u ruskoj vojsci

Prema dostupnim izvorima, tokom sukoba u Ukrajini, hiljade ruskih vojnika je pogubljeno od strane sopstvenih komandanata. Takva praksa samokažnjavanja nije nova – ruska vojska je kroz istoriju često koristila pogubljenja kao disciplinsku meru, ali i da bi se suzbila korupcija i kriminal u svojim redovima. Ovakvi postupci korišćeni su u mnogo većem obimu nego u bilo kojoj zapadnoj vojsci, čak i u poređenju sa najbrutalnijim vojnim formacijama poput nacističke nemačke armije. U nekim slučajevima, komandanti su namerno usmeravali napade na sopstvene jedinice kao oblik kazne.

Tokom rata u Ukrajini, posebno je poznata brutalnost privatne vojne kompanije Vagner. Ove jedinice su bile poznate po surovim kaznama, koje su uključivale prebijanja vojnika do smrti teškim predmetima poput makola. Pošto su jedinice Vagnerove kompanije pripojene ruskoj vojsci, učestalost takvih kazni i ubistava porasla je do te mere da su gotovo svakodnevno izlazile informacije o novim slučajevima.

Ipak, postoje razlike u odnosu na Drugi svetski rat: sada su žrtve uglavnom obični vojnici, dok visoki oficiri uglavnom ostaju nekažnjeni, uprkos čestim izveštajima o njihovoj pijanstvu, korupciji i umešanosti u krijumčarenje droge. Korupcija je duboko povezana sa praksom pogubljenja – postoje video-snimci u kojima vojnici govore o tome kako su morali da daju mito svojim komandantima da bi ih evakuisali sa fronta, posebno ako su ranjeni postali „neupotrebljivi“. Udovice su iznosile priče o muževima poslati u smrt zato što nisu prikupili novac za svoj „otkup“.

Otkup vojnika i pljačka

Izveštaji iz nekoliko pukova tvrde da su visoki oficiri sistematski pljačkali vojnike pre nego što su ih slali u smrt. Vojnici koji su ubijeni ili pogubljeni često bivaju proglašavani dezertirima, čime se njihova porodica lišava bilo kakve nadoknade, a komandanti bivaju oslobođeni odgovornosti da dostave tela poginulih. Uprkos ovim užasnim uslovima, Rusija nema problem sa regrutovanjem novih vojnika – razlog je u tome što ove informacije uglavnom ne dopiru do široke javnosti unutar Rusije, a većina regruta dolazi iz krajeva bez ikakve perspektive i nadaju se da će zaraditi novac koji će im poboljšati život.

Međutim, stvarnost je mnogo teža: vojnici kažu da u vojsci dobijaju samo municiju, a sve ostalo moraju sami da kupe. Mnogi su srećni ako prođu višemesečnu obuku pre nego što ih pošalju na front.

Teški uslovi i korupcija

U jedinicama situacija je daleko od zadovoljavajuće – većina vojnika nema adekvatnu odeću, često nemaju osnovne higijenske potrepštine poput sapuna. Zbog takvih uslova, mnogi se razboljevaju, a dizenterija je česta bolest jer vojnici piju vodu iz bara na terenu. Glad je takođe učestala pojava.

Dolaskom u jedinicu, vojnici su primorani da sami kupe uniforme, pancire, radio-stanice, medicinske komplete, čizme... Opremu ne mogu oprati, pa nakon određenog vremena ona postaje prljava, pocepana ili oštećena, te je vojnici sami zamenjuju novom, koja opet ide iz njihovog džepa. Veliki deo plate ide u tzv. zajednički fond jedinice, koji uglavnom koristi komandant za svoje potrebe, dok se deo koristi za kupovinu borbenog materijala poput dronova, termovizijskih kamera i radio-uređaja.

Snabdevanje hranom i drugim potrepštinama vojnici organizuju sami, jer linije snabdevanja praktično ne postoje. Čak su se dešavale situacije u kojima su vojnici morali sami da popravljaju kamione za snabdevanje jer nove isporuke nisu dolazile. Štedelo se čak i na gorivu.

Vojnici sami nabavljaju i dušeke, jastuke, vreće za spavanje, pa čak i gorivo za grejanje. Građevinski materijal za zemunice u kojima borave takođe je njihova odgovornost. Nakon svih ovih „poreza“ i troškova, od plate koja za zonu specijalne vojne operacije iznosi oko 2200 evra, vojnicima ostaje između 400 i 750 evra za život i porodicu – ukoliko nisu pogođeni velikom korupcijom u svojoj jedinici.

Nova taktika ratovanja dronovima

Sve češće se govori o novim metodama ratovanja, naročito na prvoj liniji fronta. Ruski vojnici svedoče da su po šumama sve češći leševi koje niko ne odnosi. Spominje se i upotreba hemijskog oružja.

Jedan vojnik je ispričao kako je, bežeći od FPV drona, naišao na zemunicu za koju je mislio da je sigurna. Ispostavilo se da je u njoj bilo nekoliko mrtvih vojnika koji su, prema njegovim rečima, penili na usta, a u prostoriji je bio jak smrad. Odmah je pobegao, riskirajući da ga dron ubije. Dronovi su uveli novi element u rat: lete u rojevima i nalaze se na livadama, a čim primete pokret, poleću i gađaju vojnike. Ovi su primorani da beže u zemunice gde ih očekuje hemijsko oružje, što je ratna taktika do sada nepoznata ne samo ruskim vojnicima već i celom svetu.

Preživeli su govorili o tome kako su se prilagođavali takvoj vrsti ratovanja. Neki su uspešno napustili front iako su ranjeni šrapnelom, dok su drugi nestajali i po nekoliko nedelja skrivajući se u podrumima, tražeći hranu.

Taktika ukrajinskih snaga uglavnom je takva da ostaju u zemunicama dok ruska artiljerija uništava njihova uporišta, a zatim pešadija zauzima teren i „čisti“ položaje. Ukrajinske snage se povlače na sigurne pozicije, dok dronovi patroliraju i prate situaciju.

Dalji planovi Rusije

I pored svih problema i strašnih uslova, jasno je da Rusija neće odustati od nastojanja da zauzme što veći deo teritorije na istoku Ukrajine. Koliko je održiv ovaj način ratovanja i masovnog regrutovanja, teško je reći, ali je evidentno da Rusija ima dovoljno ljudstva i opreme da nastavi sukob najmanje do kraja ove i sledeće godine.

(Index)

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading