Fotografija koja se pojavila na internetu poslednjih sati pokrenula je ozbiljnu raspravu među vojnim analitičarima. Na njoj se, prema tvrdnjama izvora koji su je objavili, vidi američki stelt izviđački dron RQ-180, jedna od najviše čuvanih tajnih platformi u arsenalu SAD.

Navodno je snimljen iznad vazduhoplovne baze Larisa u Grčkoj, neposredno pre prinudnog sletanja zbog tehničkog problema. Ako je to tačno, ne radi se samo o još jednoj slici sa društvenih mreža, već o retkom trenutku kada se nešto što gotovo nikada ne izlazi u javnost nađe pred očima svih.

Platforma o kojoj se malo govori, ali se mnogo pretpostavlja

RQ-180 se godinama pominje, čak i kao naslednik aviona SR-71, ali gotovo isključivo kroz fragmente informacija i procene. Zvaničnih podataka ima malo, ali ono što se uklapa iz različitih izvora daje relativno jasnu sliku.

Reč je o visinskom stelt dronu, projektovanom za dugotrajne misije iznad teritorija koje su pokrivene savremenim sistemima protivvazdušne odbrane. Drugim rečima, tamo gde klasični dronovi više ne mogu bez velikog rizika.

Procene govore da može da ostane u vazduhu više od 24 sata i da pokriva ogromne distance bez potrebe za povratkom u bazu. Oprema koja se dovodi u vezu sa njim uključuje AESA radar, pasivne senzore i sisteme za prenos podataka, što znači da ne služi samo za „gledanje“, već i kao deo šire mreže. Takve platforme su zapravo oči i uši sistema, ali i njegov produžetak.

Larisa nije slučajan izbor

Ako je dron zaista bio u Grčkoj, to nije iznenađenje. Baza Larisa već godinama služi kao tačka za američke operacije bespilotnim letelicama, posebno MQ-9 Reaper. Njena pozicija omogućava pokrivanje velikog prostora, od istočnog Mediterana do Bliskog istoka.

Zato ovakva vest u tipu platforme koja se tamo pojavljuje ima osnova.

Posebno je zanimljivo što su krajem februara i početkom marta zabeleženi letovi transportnih aviona C-17 između baze Edvards u SAD i Larise. Edvards nije bilo koja baza, tamo se testiraju i uvode u upotrebu najosetljiviji sistemi.

Kada takva ruta postane aktivna, obično znači da se nešto premešta, i to ne bilo šta.

Prinudno sletanje otvara više pitanja nego odgovora

Ako je RQ-180 zaista morao prinudno da sleti, to je ozbiljan događaj, bez obzira na razlog.

Ne zato što je došlo do kvara, to se dešava i kod najnaprednijih sistema, već zato što ovakve platforme retko dolaze u situaciju da budu viđene, a još ređe da završe na zemlji van strogo kontrolisanih uslova.

Postavlja se pitanje šta je radio u tom trenutku, na toj lokaciji, i koliko dugo je već bio angažovan u regionu.

Uobičajena logika kaže da se ovakvi sistemi ne raspoređuju bez razloga. Njihova vrednost je upravo u tome što mogu da operišu tamo gde drugi ne mogu, navodno čak i iznad teritorija koje su pokrivene savremenom PVO.

Klasični dronovi više nisu dovoljni

Tokom nedavnih operacija protiv Irana, američka strana izgubila je najmanje 12 dronova MQ-9 Reaper. U pitanju su sistemi koji su godinama smatrani pouzdanim i relativno bezbednim za upotrebu. Međutim, situacija na terenu se drastično promenila od su se suočili sa ozbiljnijim protivnicima.

Savremeni sistemi protivvazdušne odbrane, posebno kada su dobro integrisani, značajno su povećali rizik za klasične bespilotne letelice. To znači da platforme koje su nekada mogle da deluju bez većih problema sada postaju ranjive.

U tom kontekstu, prelazak na sisteme poput RQ-180 ne deluje kao eksperiment, već kao nužnost.

Priča o navodnom pojavljivanju RQ-180 iznad Grčke i njegovom prinudnom sletanju u Larisi još uvek nema zvaničnu potvrdu, ali se uklapa u širi obrazac koji je već vidljiv. Klasični dronovi gube prostor u zonama jake protivvazdušne odbrane. Naprednije, manje uočljive platforme preuzimaju njihovu ulogu, piše Oružje online.

BONUS VIDEO