Hrvatski novinar Domagoj Margetić, poznat po svojim kontroverznim nastupima i oštrim optužbama, ponovo je izazvao buru u javnosti nakon promocije svoje knjige na sajmu knjiga u Sarajevu, gde je došlo i do incidenta koji je dodatno podigao tenzije.

Margetić je i ranije u više navrata iznosio optužbe na račun predsednika Srbije Aleksandra Vučića, tvrdeći da je bio deo takozvanog „Sarajevskog safarija“. Te tvrdnje su, međutim, više puta osporavane od strane različitih svedoka i učesnika iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

Na samoj promociji, Margetić je izneo i nove teške optužbe, ovog puta na račun Bakira Izetbegovića, lidera SDA, navodeći da je on navodno umešan u ubistvo Nedžada Ugljena, bivšeg pomoćnika direktora AID-a.

Prema njegovim rečima, Ugljen je još tokom 1996. godine upozoravao da mu preti opasnost, tvrdeći da postoji naredba za njegovu likvidaciju.

Margetić je istakao da je Ugljen, kako tvrdi, govorio o pritiscima i upozorenjima da obustavi određene istrage, kao i da je pokušao da o tome obavesti tadašnje političke vrhove. On je dodao da je cilj njegove knjige da, kako navodi, rasvetli te veze i događaje iz perioda ratnih i posleratnih dešavanja.

Nakon promocije, situacija je eskalirala na njegovom štandu, gde je došlo do oštrog verbalnog sukoba sa Edinom Subašićem, bivšim pripadnikom obaveštajnih struktura BiH, koji je godinama istraživao temu „Sarajevskog safarija“.

Subašić je javno iznosio stav da predsednik Srbije nema nikakve veze sa tim događajima, što je izazvalo burnu reakciju Margetića.

Prema dostupnim snimcima, Margetić je u jednom trenutku izgubio kontrolu, podigao ton i pokušao da udalji Subašića sa svog štanda, nakon čega je pozvao i obezbeđenje.

Ovaj incident dodatno je rasplamsao polemiku o kredibilitetu tvrdnji koje se iznose u javnosti, ali i o načinu na koji se takve teme prezentuju.

Podsetimo, u vezi sa slučajem „Sarajevskog safarija“, u javnosti su se pojavili i iskazi pojedinih svedoka, među kojima je i Aleksandar Ličanin, koji je tvrdio da ima saznanja o događajima iz tog perioda.

Međutim, dokumentacija koja je objavljena u medijima dovodi u pitanje njegovu verodostojnost kao svedoka, navodeći da nije mogao biti prisutan na mestima i u vreme koje opisuje.

Prema tim podacima, Ličanin je u određenom periodu bio pod kontrolom i uticajem jedinica Armije BiH, što dodatno komplikuje njegovu ulogu i iskaze koje je davao.

U izveštajima bezbednosnih struktura iz tog vremena pominju se i okolnosti u kojima su pojedinci bili izloženi pritiscima, uceni ili prisilnoj mobilizaciji, što dodatno osvetljava složenost situacije na terenu tokom rata.

Ceo slučaj ostaje predmet oštrih polemika u javnosti, dok najnoviji događaji iz Sarajeva dodatno produbljuju raspravu o granicama odgovornosti, kredibilitetu izjava i ulozi medija u oblikovanju javnog narativa.