Drugog dana prolecnog zasedanja u Parlamentornoj skupštini Saveta Evrope na dnevnom redu je bila diskusija na temu Nasilje i govor mržnje protiv političara.

U svom govoru istakla sam da u eri novih tehnologija, govor mržnje i nasilje prema političarima je nažalost postao svakodnevnica.

Postoje zakonodavstva koja regulišu ovo pitanje ali u većini slučajeva dolazimo do problema da ukoliko nekoga uhapsite zbog pretnji na mrežama, razni aktivisti i nevladine organizacije pozivaju se na slobodu govora.

Dolazim iz Srbije, drzave u kojoj je ubijen premijer a danas se ista sudbina zeli predsedniku Aleksandru Vucicu.

Prethodna godina u Srbiji je bila teska jer su nasilje i govor mrznje bili na vrhuncu.

Opozicioni politicari su na mrezama napravili nesto kao tocak srece, koji svako jutro zavrte i na kog politicara na vlasti pokaze-objavljivali su adresu gde zivi sa porodicom.

Bukvalno su organizovano dolazili na privatne adrese politicara na vlasti gde su zvizdali, lomili, galamili...

Takav nivo mrznje i agresije je nesto novo u politickom zivotu i cak je i komesarka Marta Kos reagovala i upozorila opoziciju u Srbiji da je neprihvatljivo da objavljuju i dolaze na adresu politickih protivnika.

Na mrezama su targetirani politicari iz vlasti i tu akciju su nazvali-ucinimo ih poznatima i pozivali da se clanovi vladajuce stranke vijaju po ulicama i njihova vrata i fasade kuca obelezavaju bojom, sto nije zabelezeno od Drugog svetskog rata kada su na isti nacin Nacisti obelezavli kuce Jevreja.

Sve ovo je direktna posledica govora mrznje koji je zauzeo i preplavio javni prostor.

Usvajanjem ovakve rezolucije, verujem i nadam se da cemo uspeti da probudimo svest a pre svega da ukazemo da sloboda govora ne znaci i slobodu govora mrznje i nasilja.