Prošla godina ostaće upisana crnim slovima po haosu i nasilju koje su sprovodili tzv. studenti u blokadi. Teško je setiti se i pobrojati sve akte surovog nasilja koje su organizovali i sprovodili blokaderi, ali najstrašniji su oni u kojima su sa namerom hteli da ubiju i oduzmu život drugima, zbog toga što ne misle kao oni.

Blokader Vladan Anđelković izvršio je, 22. oktobra poršle godine, jeziv teroristički akt kada je pucao u običnog čoveka koji se nalazio u Ćacilendu, a potom i zapalio šator.

On je došao sa namerom da ubije, instruisan raznim medijskim platformama za pritisak, koje su sejale mržnju danima unazad, kako bi napravile pogodno tle da se ovakav užasan incident dogodi.

Milan Bogdanović, otac troje dece, upitao je blokadera "Treba li Vam nešto, gospodine?", a posle te rečenice dobio je metak i pukom srećom ostao živ.

Žrtva je postao hrabar, slobodan čovek koji nije delio blokaderske stavove, a zbog toga je postao meta.

Metak koji je tog dana krvnički ispaljen nije bio samo napad na jednog čoveka, već udar na slobodu svih građana. Dok su blokaderi prethodnih meseci blokirali ulice, maltretirali vozače i gušili normalan život, tada su prešli u sledeću fazu, upotrebu vatrenog oružja i otvoreni teror.

Blokader Anđelković je policiji priznao šta je uradio pa ispričao:

- Želeo sam da uradim nešto da me ubije policija. Nikog živog iz šatora ne znam. Uradio sam to da bi me ubili. Polio sam benzinom i spalio šator. Ne volim šatore. Hteo sam da me ubijete - rekao je Anđelković.

Pucanj u Pionirskom parku nije bio incident, već posledica duge, prljave i perfidne kampanje koja je iz dana u dan trovala javni prostor, poticala mržnju i normalizovala nasilje kao sredstvo političkog izražavanja.

Iako se mislilo da je ovakvim terorističkim metodama došao kraj, blokaderi su sve demantovali 30. novebra kada je nožem izboden muškarac u Ćacilendu.

Student blokader Damjan P, koji ima svoju firmu za filmsku produkciju, je u 4 sata ujutru preskočio ogradu kod Skupštine Srbije i nožem izbo čoveka koji je mirno stajao u Pionirskom parku, sa namerom da ga ubije.

Ovaj blokader pokušao je nakon hapšenja da slaže da nije ništa skrivio, ali je promenio ploču kada su mu pripadnici organa bezbednosti rekli da je napad snimljen.

Vučić pomilovao blokadere i pružio ruku za dijalog uprkos teroru

Dok su sa jedne strane sumanutim teroristički metodama i nasiljem bez presedana blokaderi sejali strah i targetirali svakoga ko drugačije misli, predsednik Srbije Aleksandar Vučić jedini je, bez obzira na sva zlodela koja su počinili, pružio ruku blokaderima i nudio dijalog.

Ne samo da je nudio razgovor onima koji su sprovodili haos i nasilje, već je pomilovao, odnosno abolirao od svake krivične odgovornosti, ljude koji su krivična dela činili.

Predsednik Srbije je pomilovao 13 osoba od krivičnog gonjenja i to šest studenata, jednog dekana, jednog docenta na fakultetu, četiri direktora škola i jednog pomoćnog radnika u školi – koji su bili uhapšeni tokom protesta jer su vršili nasilje.

Vučić je pomilovao šest studenata: D. B. iz Novog Sada, M. M. iz Novog Sada, M. K. iz Novog Sada, I. B. iz Požege, R. S. iz Sremske Kamenice, M. S. iz Žablja, jednog  dekana: N. J. iz Niša, jednog docenta na fakultetu, R. J. iz Novog Sada, četiri direktora škola: B. M. iz Šapca, M. E. iz Bogatića, M. I. iz Šapca, S. M. J. iz Šapca , jednog pomoćnog radnika u školi: V. M. iz Prokuplja.

I upravo tu se vidi suštinska razlika između onih koji su pribegli teroru i države koja je ostala pribrana. Iako su nasiljem gazili zakon, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je pomilovanjem pokazao snagu državnika - da u trenutku najvećih tenzija izabere mir, da preseče spiralu sukoba i ponudi dijalog.

To nije popuštanje pred nasiljem, već hrabar potez koji dokazuje da Srbija neće biti taoc haosa, već zemlja koja stabilnost i budućnost stavlja ispred osvete i podela.

(Novosti)