U pojedinim mesarama može da se nađe roba sa crnog tržišta, uglavnom Južne Amerike, koja se nabavlja zbog jeftinije cene, tvrde upućeni. Za ovo meso ne možete da nađete nikakvu dokumentaciju na licu mesta, ne znate zdravstveno stanje, odakle je meso stiglo, pa često čak ni od koje životinje je dobijeno. 

Dugogodišnji vlasnik lanca mesara iz Beograda MIloš Đukić, otkrio je kako funkcioniše šverc mesa, kako proveriti da li je mesara pouzdana i kako razlikovati pravu jagnjetinu i govedinu od drugih vrsta mesa. 

Box: Enterfilet

Iako se misli da su mesare u kojima se prodaje meso sumnjivog porekla uglavnom na periferiji gradova, izgledaju nelegalno i imaju mali promet, to ne mora da bude slučaj, objašnjava Đukić. 

- Dešavalo se pre nekoliko godina da je inspekcija otkrila da se u velikim lancima prodaje meso nepozatog porekla, najverovatnije iz zemalja Južne Amerike. Ono uglavnom dospeva na tržište preko Kosova i drugih kanala šverca u našoj zemlji. Neki od njih su otkriveni od strane inspekcije i uhapšeni prethodnih godina. Pronađeno meso uklanja se sa tržište, ali uvek nađe način da dospe do nekog sledećeg lanca mesara, iako to nije masovno. Najgore je to što se često ne zna ni od koje je životinje zapravo, postoje samo pretpostavke - kaže Đukić. 

Jedina informacija o mesu koja može da se pronađe na kutijama u kojima dospeva jeste da je roba dospela preko Argentine ili Brazila, ali takve etikete nisu validne. 

- Problem je u tome što je svemu što je švercovano teško utvrditi poreklo. Naravno, da je sve u redu sa mesom, išlo bi redovnim kanalima. Pošto niko ne može da kaže odakle to meso zapravo potiče i kako je dospelo u Srbiju, ono se uklanja sa tržišta kada se pronađe. Ljudi koji su učestvovali i sarađivali u ovom poslu, govorili su da nabavljaju meso preko Kosova i juga zemlje, preko šuma i nekih levih puteva, da bi se izbegle kontrole. Zato najčešće stiže noću, bukvalno kao i svaki drugi šverc. Ja nikada nisam hteo time da se bavim, mislim da je to zločin i da bi mi svaki dinar preseo - objašnjava vlasnik lanca mesara. 

Box: Image
 

Kako kaže, misli da je svačija dužnost da svako meso koje je sumnjivo prijave veterinarskoj inspekciji, umesto da se "baca ljaga" na sve mesare u Srbiji zbog malog broja pojedinaca. 

Box: Enterfilet

- Desilo se pre pet, šest godina da je neko od mušterija prijavio mesaru i klanicu u čijem magacinu je onda pronađeno pola tone piletine nepoznatog porekla. Među mnogo klanica i mesara u našoj zemlji, ima nekih mešetara, koji prerađuju meso koje je švercovano.Sumnjivo meso najčešće završava u niskobudžetnim restoranima u kojima može da se 'zamaskira'. To mogu da budu restorani sa azijskom hranom, ili hranom sa Bliskog istoka. Meso koje se prodaje na ovakvim mestima maskira se jakim ukusima i začinima kao što je kari, pa ne znamo ni koliko je staro, ni da li je sveže, ni od koje je zapravo životinje - tvrdi on. 

Osim toga, meso koje je već počelo da menja boju, uvalja se u začine i ulje, pa prodaje kao marinirani specijalitet. Najlakši način da se nekome uvali bajato meso je da se od njega naprave pljeskavice i ćevapi, kaže mesar. 

- Kod mesa koje je mleveno i koje se prodaje za roštilj, teško je utvrditi koje dodatke ima, koliko dugo je bilo zamrznuto i od kada je uopšte. Čak i u bogatijim zemljama, dešava se da poreklo ne može da se utvrdi. Kvalitet mesa na pojedinim mestima u Srbiji može da bude sumnjiv zbog velikog broja dodataka, vode i aditiva koji se dodaju kako bi se produžila svežina - objašnjava Đukić. 

BONUS VIDEO

Box: Video