Velika subota, poslednji dan Strasne sedmice, u pravoslavnoj tradiciji obeležava vreme između Hristovog raspeća i vaskrsenja. U Srbiji se ovaj dan provodi u znaku mira, pripreme i završetka vaskršnjih običaja. U domovima se privode kraju poslovi oko praznične trpeze, dok se vernici spremaju za ponoćnu liturgiju, koja označava kraj posta i početak Uskrsa.

Velika subota nikada nije bila običan dan.

U tradicionalnoj Srbiji govorilo se da je to dan kada zemlja miruje. Ljudi su se trudili da sve poslove privedu kraju ranije, da kuća bude čista, dvorište uređeno, a porodica na okupu. Nije se vikalo, nije se pevalo, nije se započinjalo ništa novo. Čak su i deca bila tiša nego inače, kao da su i ona razumela da je reč o vremenu koje traži mir i poštovanje.

Velika subota je ujedno i poslednji dan velikog posta. Tradicionalno se posti na vodi, a vernici se uzdržavaju od težih poslova i nastoje da dan provedu mirno. U prošlosti su postojala i stroža pravila, nije se radilo u polju, izbegavali su se bučni poslovi, a dan je bio posvećen tišini i pripremi za praznik.

U kućama se na Veliku subotu završavaju poslednje pripreme za praznik. Ako jaja nisu ofarbana na Veliki petak, tada se to čini pažljivo i sa posebnom pažnjom. Crvena boja dominira jer je ona simbol Hristove krvi, ali i novog života. Prvo ofarbano jaje, takozvana čuvarkuća, ostavlja se po strani i čuva tokom cele godine kao zaštita doma.

U pojedinim krajevima Srbije i danas se mesi posebni uskršnji hleb vaskršnjak. Reč je o obrednom hlebu, najčešće okruglog oblika, u koji se utiskuje jaje, a koji zauzima centralno mesto na prazničnoj trpezi. Miris tog hleba bio je jedan od prvih znakova da se praznik približava. Iako je ovaj običaj nekada bio rasprostranjen širom zemlje, danas se češće sreće u ruralnim sredinama.

Kako se dan bliži kraju, sve više ljudi kreće ka crkvama. Noć između Velike subote i Uskrsa predstavlja vrhunac čitavog prazničnog ciklusa. U pravoslavnim hramovima okupljaju se vernici jer počinje ponoćna vaskršnja liturgija. 

Tačno u ponoć objavljuje se vest o Hristovom vaskrsenju, čime se završava post i počinje praznik. Od tog trenutka vernici se pozdravljaju rečima „Hristos vaskrse“ i „Vaistinu vaskrse“, što ostaje u upotrebi narednih četrdeset dana.

Nekada su se posle ponoćne liturgije ljudi zadržavali ispred crkve, razgovarali, delili hranu i piće, a u selima su se često spontano formirala kola. Danas je taj običaj ređi, naročito u gradovima, ali osećaj zajedništva i dalje ostaje snažan.

Uskršnje jutro donosi potpuno drugačiju atmosferu. Ono što je prethodnog dana bila tišina, sada postaje radost. U kućama se rano ustaje, oblači se svečana odeća i odlazi se na jutarnju liturgiju. Po povratku porodica se okuplja oko trpeze. Prema običaju, prvo se jede vaskršnje jaje, čime se simbolično prekida post. U nekim domaćinstvima zadržan je i običaj da domaćin ukućane dodiruje crvenim jajetom uz želje za zdravlje.

Jedan od najrasprostranjenijih običaja je tucanje jajima, koje je prisutno u gotovo svim delovima zemlje. Iako deluje kao jednostavna igra, ovaj običaj ima simboliku pobede života i obnove.

Učestvuju i deca i odrasli, a najjače jaje smatra se znakom sreće.

Vaskršnja trpeza obično uključuje jaja, pečenje, sir, kajmak i različite vrste hleba i kolača. Nakon višenedeljnog posta, obrok ima i simbolički i praktični značaj, ali pravila koja su nekada bila strogo poštovana danas su znatno ublažena.

U poređenju sa ranijim periodom, način obeležavanja Uskrsa u Srbiji se promenio. Nekada su običaji imali izraženiju zajedničku dimenziju, odlazilo se u goste, razmenjivala su se jaja, obilazila su se groblja i davala milostinja. U selima su se organizovala okupljanja, a praznik se slavio i izvan porodičnog doma.

Danas je Uskrs uglavnom sveden na porodično okupljanje i osnovne običaje. Farbanje jaja, odlazak u crkvu i zajednički ručak ostali su najvažniji elementi proslave, dok su mnogi lokalni i regionalni običaji potisnuti ili zaboravljeni.

Ipak, možda upravo Uskrs najjasnije pokazuje koliko su duboki koreni tradicije u Srbiji i koliko, uprkos svemu, još uvek traju.

BONUS VIDEO: