Prema dokumentima američkih vlasti u koje je Kurir imao uvid, protiv Nade Radovan Tomanić vodi se postupak zbog sumnje da je tokom rata u Bosni i Hercegovini počinila teška krivična dela nad civilima, a presuda pred federalnim sudom u SAD zakazana je za 8. april.

U optužnici se navodi da je Tomanićeva bila pripadnica specijalne jedinice „Zulfikar“, koja je delovala pod komandom tadašnje Armije BiH, i da je 1993. godine na području planine Igman kod Sarajeva učestvovala u zlostavljanju srpskih civila.

Američke vlasti terete je i da je, prilikom dobijanja državljanstva SAD, prikrila svoje učešće u ratnim događajima, čime je, kako se navodi, obmanula imigracione službe. U Sjedinjene Države emigrirala je 1997. godine, dok je državljanstvo stekla 2012.

Prema dokumentima podnetim sudu u Konektikatu 1. aprila, Tomanićeva je optužena da je fizički zlostavljala zatvorenike, tukla ih i učestvovala u brutalnim prebijanjima, koja su, prema tvrdnjama tužilaštva, dovela i do smrti jednog od zatočenika. Takođe se navodi da su zatvorenici bili izloženi ponižavanju, zastrašivanju i različitim oblicima maltretiranja.

Svedočenja bivših logoraša, koja su izneta pred različitim istražnim organima, ukazuju da je bila među osobama koje su čuvale zatvorenike i učestvovale u njihovom zlostavljanju. U tim iskazima navodi se da su civili bili izloženi prebijanju, pretnjama i ponižavanju u logorima u okolini Sarajeva.

Posebno težak iskaz dao je bivši logoraš koji je naveo da je Tomanićeva učestvovala u prebijanju zatvorenika Jadranka Glavaša, koje je, prema njegovim rečima, završilo smrtnim ishodom. Opisao je da su u tom napadu korišćeni različiti predmeti, kao i fizička sila.

Postupak protiv nje pokrenut je 2023. godine, nakon što je, prema navodima, identifikovana u SAD. Navodno ju je prepoznao državljanin Srbije koji je radio na jednom univerzitetu u Konektikatu.

Tomanićeva je u novembru 2025. priznala krivicu za nezakonito pribavljanje državljanstva, potvrdivši da je bila deo jedinice „Zulfikar“. Njena odbrana, međutim, tvrdi da je bila vojnik bez značajne uloge i da nema odgovornost za smrt pomenutog zatvorenika.

Takođe je priznala da je učestvovala u fizičkom maltretiranju zatvorenika, uz tvrdnju da danas zbog toga izražava kajanje. Odbrana je istakla da se sve odvijalo u ratnim okolnostima, gde su, kako navode, zločini činjeni na svim stranama, a takvo ponašanje, prema njihovim rečima, bilo tolerisano ili naređivano od strane nadređenih.

Trenutno se nalazi na slobodi uz kauciju od 50.000 dolara i boravi u mestu Nju Briten u Konektikatu, gde čeka izricanje presude.

Predsednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović naveo je da su u logoru „Silos“ u Tarčinu bili zatočeni srpski civili, među kojima i žene, deca i stariji ljudi, te da su, prema njegovim rečima, trpeli teške oblike zlostavljanja. Istakao je da su uslovi u tom logoru bili izuzetno teški i da je kroz njega prošlo više stotina civila.

Prema njegovim tvrdnjama, brojni slučajevi mučenja i smrti nisu adekvatno procesuirani, a kazne za odgovorne bile su minimalne.

Iz Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica navode da se Tomanićeva pominje i u ranijim izveštajima o zločinima. Prema tim podacima, civili su iz logora vođeni na prinudne radove na prvim linijama, gde su bili izloženi stalnoj opasnosti, bez adekvatne zaštite.

Takođe se navodi da su zatvorenici bili smešteni u lošim uslovima, bez osnovnih higijenskih i životnih potreba, te da su bili izloženi fizičkom i psihičkom maltretiranju.

Tokom tog perioda zabeleženi su i smrtni slučajevi, uključujući stradanja na terenu i posledice teškog zlostavljanja.

Tužilaštvo SAD zatražilo je kaznu od devet godina zatvora, oduzimanje državljanstva i deportaciju, uz obrazloženje da osobama optuženim za teška krivična dela ne sme biti dozvoljeno da zloupotrebljavaju imigracioni sistem.

Sa druge strane, odbrana je predložila blažu kaznu ili uslovnu osudu, navodeći da je maksimalna kazna za delo za koje je priznala krivicu znatno manja, kao i da je gubitak državljanstva već ozbiljna posledica.

(Kurir.rs)