Umesto kontakta ili izvinjenja, dočekala ju je poruka čiji je ton više podsećao na pretnju nego na objašnjenje. Jedna novinarka iz Češke podelila je neprijatno iskustvo sa parkinga ispred samoposluge, gde joj je nepoznati vozač oštetio automobil i ostavio poruku koja ju je, kako kaže, uznemirila više od same ogrebotine.

Gužva, poslednje slobodno mesto i kratko zadržavanje

Sve se dogodilo u popodnevnim satima, nešto posle 17 časova, kada je na putu kući svratila u prodavnicu po nekoliko osnovnih namirnica. Parking je bio potpuno popunjen, a jedino slobodno mesto nalazilo se između kombija i manjeg automobila.

„Stala sam usput, samo po pecivo, jogurt i par sitnica. Parking je bio krcat“, ispričala je.

Iako je prostor bio prilično uzak, naročito sa suvozačeve strane, zbog gužve i nervoznih vozača koji su kružili u potrazi za mestom odlučila je da se ne vraća u novi krug. Kupovina je trajala svega desetak minuta.

Neprijatno iznenađenje po povratku

Po povratku do automobila usledio je pravi „hladan tuš“. Na zadnjem desnom delu branika primetila je ogrebotinu koja ranije nije postojala. Ispod brisača ju je čekao papirić.

U prvi mah pomislila je da je neko ostavio broj telefona ili barem kratko izvinjenje. Međutim, sadržaj poruke ju je zatekao.

„Sledeći put nemoj tako da parkiraš, glupo je izlaziti. To je samo malo čukanje“, pisalo je na papiru.

Bez imena, bez broja telefona i bez ikakve ponude da se šteta nadoknadi.

„Da li sam ja stvarno kriva?“

Poruka je jasno sugerisala da je odgovornost na njoj, ali novinarka je odmah proverila linije parking mesta. Tvrdi da vozilo nije bilo parkirano preko crte, već samo blizu susednog automobila.

Napravila je fotografije oštećenja, poruke i automobila u okolini, kako bi imala dokaz u slučaju da se situacija kasnije zakomplikuje.

Kamere postoje, ali snimci nisu dostupni

Raspitala se i na info-pultu o nadzornim kamerama. Rečeno joj je da snimcima može da pristupi isključivo policija i da se zapisi čuvaju svega oko 48 sati.

U tom trenutku našla se pred dilemom: prijaviti slučaj zbog relativno male štete ili jednostavno odustati. Bez kasko osiguranja i uz sumnju da će počinilac uopšte biti identifikovan, odlučila je da policiju ne zove. Ipak, zabeležila je vreme i okolnosti događaja „za svaki slučaj“.

Ogrebotina skoro nestala, gorak ukus ostao

Kod kuće je detaljnije pogledala oštećenje i shvatila da se ogrebotina delimično može ukloniti. Poslušala je savet partnera da ne dozvoli da joj se ceo dan pokvari, pa je uzela krpu i pastu za poliranje.

Nakon nekoliko minuta trag je gotovo nestao, ostala je tek jedva primetna linija.

Ipak, ono što ju je najviše pogodilo nije bila šteta na automobilu, već način na koji joj je poruka bila upućena.

„Nije me iznervirala ogrebotina, već drskost. Taj ton koji poručuje: ‘Ćuti i trpi, nije vredno’“, kaže ona.

Papirić kao opomena

Papirić je sačuvala u novčaniku — ne iz sentimentalnih razloga, već kao podsetnik da sledeći put radije potroši minut više tražeći prostranije parking mesto.

Zaključak koji je izvukla je jednostavan: ogrebotine se mogu ispolirati, ali bahatost i bezobrazluk ostavljaju trag koji se mnogo teže briše.