Još 1894. godine francuski fiziolog Etjen Džuls Mari pokušao je da odgovori na jedno od najintrigantnijih pitanja u nauci – kako to da se mačke gotovo uvek dočekaju na noge. Uz pomoć tada vrlo primitivnih snimaka pokazao je da mačke tokom pada aktivno koriguju položaj tela u vazduhu.

Iako su njegovi rezultati izazvali veliko interesovanje, pravi mehanizam ovog fenomena ostao je misterija decenijama. Nova studija, objavljena u The Anatomical Record, donosi svež uvid u takozvani „problem padajuće mačke“.

Nova studija donosi ključne uvide

Istraživači danas veruju da je tajna u izuzetnoj fleksibilnosti mačje kičme. Zahvaljujući toj osobini, mačke mogu da rotiraju telo u vazduhu i precizno se pripreme za bezbedan doskok.

Fizičar Greg Gbur istakao je da je ovo prvo istraživanje koje direktno povezuje građu kičme sa načinom na koji se mačka okreće tokom pada, otkrivajući niz fascinantnih detalja o njihovoj kontroli pokreta.

Dugogodišnja zagonetka

Ovaj fenomen dugo zbunjuje naučnike, delom zato što anatomija mačke nije bila dovoljno detaljno proučena. Fiziolog Jasuo Higuraši, vodeći autor studije, naglašava da je razumevanje pokreta moguće tek kada se precizno analizira struktura kičme.

Slično smatra i Ruslan Beliaev, koji ističe da su raniji modeli bili previše pojednostavljeni: „Prava mačka je sve samo ne jednostavna.“

Dva modela kretanja

Savremena nauka razvila je dva glavna objašnjenja:

  • „Noge unutra – noge napolje“: mačka naizmenično uvija telo i pomera noge kako bi promenila položaj

  • „Uvuci i okreni“: prednji i zadnji deo tela rotiraju se istovremeno, ali u suprotnim smerovima

Kako je istraživanje sprovedeno

Tim naučnika analizirao je segmente mačje kičme koristeći donirane uzorke, ali i eksperimente sa živim mačkama koje su puštane sa male visine (uz bezbedan, mekan doskok).

Uz to su razvili poseban uređaj za testiranje pokretljivosti pršljenova i uporedili rezultate sa video-snimcima analiziranim kadar po kadar.

Kičma kao „tajno oružje“

Rezultati su pokazali da je gornji deo kičme izuzetno fleksibilan, dok je donji deo čvršći. Upravo to omogućava mački da najpre okrene prednji deo tela i „uhvati pravac“, a zatim uskladi ostatak tela.

Kako objašnjava dr Higuraši, prsni deo kičme može da se rotira gotovo kao ljudski vrat, a pojedini pršljenovi mogu se okrenuti i do 360 stepeni. Ovi nalazi više podržavaju prvi model („noge unutra – noge napolje“), ali istraživanja se nastavljaju.

Neočekivano otkriće

Zanimljivo je da su naučnici primetili i određenu „dominaciju strane“ – neke mačke su se gotovo uvek okretale u istom smeru, što ukazuje na svojevrsnu „desnorukost“ ili „levorukost“.

Korak bliže odgovoru

Iako misterija još nije u potpunosti rešena, ovo istraživanje predstavlja veliki napredak. Naučnici planiraju razvoj preciznijih matematičkih i 3D modela kako bi dodatno objasnili ovaj fenomen.

Kako je zaključio Gbur: priroda ne teži jednostavnim rešenjima – a mačke su savršen primer toga.