kočani diskoteka puls
Foto: Alo/Masanori Jošida

Nadalina Grozdanova (19) iz Kočana, jedna od retkih preživelih iz „diskoteke smrti“, danas nosi ožiljke – na koži i na duši. Njena priča o noći koja je odnela 63 mlada života, ali i o borbi koja se nastavlja svakog dana, potresna je lekcija o krhkosti života i ogromnoj snazi volje da se preživi.

„Borba – to je sve što nam ostaje“

Za Nadalinu, devojku koja tek zakoračuje u odrasli svet, život je do marta 2025. izgledao gotovo idealno. Učenica završne godine srednje stručne škole za hemiju i tehnologiju – đak generacije, pijanistkinja, član školskog orkestra, dete lekara sa jasnim planom da upiše medicinu. Sve je imalo svoj red, ritam i smisao. Sve dok nije došao 16. mart.

Dan koji je odneo 63 života. Dan koji ju je zauvek promenio.

„Borba – to je ono što nam svima preostaje. Preživeli, roditelji, prijatelji – svaki od nas nosi svoj kamen oko vrata“, kaže ona mirnim glasom dok sedi u ordinaciji dr Jasmine Kozarev u Beogradu, glavu obavijenu zavojem, lice prošarano manjim ožiljcima, dok se ono najteže krije ispod zavoja.

Rođena 2006. godine, ime dobila po baki – a život u trenutku razbijen plamenom

Nadalina — ime koje zvuči nežno, gotovo muzički, kao pesma Olivera Dragojevića. Rođena je u zemlji u kojoj se retko sreće to ime. Dobila ga je po baki Nadi, prilagođeno modernom vremenu. A upravo to moderno vreme doneće joj tragediju koju niko ne može da zamisli.

kočani

Tanjug/AP/Boris Grdanoski

 

 

Rođendan kod drugarice, pirotehnika, muzika – i onda pakao

„Slavile smo 19. rođendan naše drugarice. Posle toga nas pet odlazi na nastup DNK grupe. Sve je bilo normalno. DJ, bend, gužva, pirotehnika… Ništa neobično.“

A onda — samo jedan minut.

Plamen svuda.

„Svi jure ka jednom izlazu. Nas preko šest stotina. Moje drugarice nekako uspevaju da izađu, ja ne. Kreće panika... Onesvestila sam se.“

Poslednja slika pre mraka: ljudi koji vrište i pokušavaju da se izbave.

„Probudiš se i sve je crno. Ne shvataš da je išta strašno. Instinkt te nekako vodi. To nije snaga koju imaš, već nešto više od tebe.“

Sanela: „Stole me je hrabrio… A on nije izdržao“

U ordinaciju ulazi i Sanela Davitkova (26), mlada učiteljica iz Kočana, takođe preživela. Nasmejana, ali sa rukama koje svedoče o paklu.

„Bili smo ispred bine. Plamen smo prvo shvatali kao deo nastupa. Sve dok pevač nije viknuo: ’Izlazite svi!’“

Ona, njen dečko i prijatelji pokušavali su da se probiju do vrata.

„Bila sam zaglavljena. Videla sam svog dečka, ali me nije prepoznao jer sam bila cela garava. Kasnije me je čuo… I izvukao.“

Njen prijatelj Stole, koji ju je hrabrio na putu do Hitne, nije preživeo.

„Bio je hrabar. Govorio mi je da će sve biti dobro. A onda… nije izdržao.“

Nadalina je 75 dana provela u Solunu – bez sećanja da je uopšte bila u požaru

kočani

Tanjug/AP/Boris Grdanoski

 

 

„Kad sam se probudila iz kome u Solunu, nisam znala ni gde sam ni zašto. Roditelji su mi rekli šta se desilo. Koliko je ljudi poginulo. I da sam izgubila prijatelje.“

Suza klizi niz zavoj.

„Kada shvatiš da ih više nema… to je borba koju vodiš svaki dan.“

„Šta vredi titula đaka generacije na intenzivnoj nezi?“

Nadalina priča ono što para srce:

„Bila sam ambiciozna. Živela sam za dan kad ću postati đak generacije. Davala sam sve od sebe. A onda shvatiš… Na intenzivnoj nezi ta titula ne znači ništa. Ništa.“

Zastane.

„Samo želiš da si živ. Da si zdrav. Da su tvoji tu. Sve ostalo je sporedno.“

Dr. Kozarev: „Ovakve opekotine retko se viđaju“

Dr Jasmina Kozarev, jedna od vodećih stručnjaka za opekotine u regionu:

„Trideset pet godina radim ovaj posao, a ovakve povrede viđam retko. Sreća je njihova mladost, njihova snaga i volja za životom.“

Laserska terapija koju dobijaju pomaže da se ožiljci oblikuju, omekšaju, postepeno povuku.

„Radimo na tri nivoa: regeneraciji tkiva, smanjenju krvnih sudova i razbijanju tvrdog kolagena. Proces traje mesecima, ali napreduju.“

Lokal u Kočanima

Masanori Jošida

 

 

Nadalina želi da postane dermatolog

„Dermatologija mi je sada favorit. Vidim kako doktorka radi… I želim to isto.“

Njena desna ruka nosi prsten.

„Poklon od nekoga ko mi mnogo znači. Uvek je uz mene.“

U isto vreme, redovno prati suđenje za tragediju.

„Želim da pravda donese ono što treba.“

„Možda se nikad potpuno ne oporavim… Ali pobediću“

Na kraju, devojka koja je videla pakao, govori najzrelije reči:

„Možda neću nikad biti potpuno ista. Ali ako se 50 odsto rane zaleče spolja, a 50 odsto iznutra, to je sto odsto pobeda.“

(Kurir)

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading