PRVU LJUBAV MU UBILI NA KUĆNOM PRAGU Gledao je leševe i krio se od snajperista, priča od tragedije do umetnosti popularnog pevača!
Božo Vrećo, bosanskohercegovački umetnik, poznat je po svom glasu i jedinstvenom stilu koji privlači pažnju gde god se pojavi.
Njegova poruka ljubavi prevazilazi sve granice, posebno verske, što ga čini simbolom tolerancije i zajedništva. Njegova životna priča nosi dozu tuge, otac mu je preminuo kada je imao samo pet godina, a odrastao je uz majku, slikarku, i dve starije sestre koje su ga podržavale na umetničkom putu.
Božo je počeo kao slikar, prodavao svoja dela i čak pripremio izložbu, iako je još nije predstavio javnosti. Kada je reč o muzici, on je potpuno samouk, nije formalno obrazovan niti svira instrumente. Glas je usavršavao prateći lekcije na internetu.
- Postoji predrasuda da sevdalinke mogu pevati samo muslimani. Na mržnju odgovaram molitvom: "Dragi Bože, izvedi ih na pravi put, na put svetlosti." Ljudi me nikada nisu mogli slomiti, niti će. Pamtim majčine reči: 'Veruj u sebe, tada će i Bog verovati u tebe - rekao je Božo u intervjuu za „Face TV.“
Božo iz detinjstva nosi brojne duševne rane, a možda mu je upravo to pomoglo da njegova umetnost procveta u autentičnu lepotu.
"Odrastao sam stvarajući svoj svet, imaginarni mikrokosmos koji danas hrabro živim kao makrokosmos. Uticao je na sve oko mene, čak i na one koji to nikada neće priznati - ali to od njih ni ne zahtevam. Dovoljna je samo moja dobra namera koja sija jače od svih zala na svetu. Ona me čini imunim na strah od ljudi, i u meni preovladava božansko, hrabro srce koje može sve dati i sve oprostiti", izjavio je Vrećo za portal Lupiga.
- Preživeli smo teške godine gladi, opasnosti od snajpera, hordi vojske koja dolazi i ubija na kućnom pragu. Moja Elma, o kojoj pevam, tako je izgubila svoj nedužni život. Preživeli smo pustoš, gledajući leševe, skrivajući se i pronalazeći smiraj u molitvi koja nas je održala da ne izgubimo razum gledajući i proživljavajući pakao oko nas - govorio je Vrećo.
- Sećam se trenutka kada smo, skriveni u kući zakovanih prozora, bez svetlosti i života za sve koji gledaju izvan moje sestre, majka i ja čitali tiho pesme i pevali sebi u nedra, uz sveću, i zamišljali drugačiji svet, i bivali daleko od svega što se zbiva oko nas. Otuda su i moj stan i moj život i danas nezamislivi bez knjiga. Knjige su postale moj oslonac i štit satkan od reči koje znaju šta žele i hoće glasno da poruče, a to je veliki podvig, ne moj kao moj, već podvig čoveka koji zna svoju vrednost, i istrajno ispunjava svoju misiju i cilj. To sam i postao - misionar duša", navodi Božo za spomenuti portal.
Kao i svaki umetnik, Božo je inspiraciju pronalazio čak i u najtužnijim trenucima, te je tako nastala i njegova pesma "Elma".
- Devojčica Elma je moja prva ljubav. Ubijena je u Foči na kućnom pragu. Posle puno godina sam je usnio i ona meni kaže: "Božo, ja te i dalje vidim i čujem kako mi pevaš!" Zapisao sam taj tekst! To jutro sam imao takvu inspiraciju i Božiji priziv! Jako me bolelo to i boli me i dan-danas! - objasnio je za Face Tv.
BONUS VIDEO:
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI
Komentari (0)