Analiza objavljena na sajtu Reporter navodi da američki nosač aviona nije samostalni brod, već deo složenog borbenog sistema koji čine raketne krstarice, razarači, podmornice i avijacija.

Oko nosača formirana su tri nivoa protivpodmorničke zaštite, dok patrolni avioni P-8A Poseidon, helikopteri MH-60R, brodovi sa naprednim sonarima i nuklearne podmornice neprekidno nadziru prostor oko udarne grupe.

Sam nosač dodatno je zaštićen višeslojnom konstrukcijom, dvostrukim dnom i velikim brojem vodonepropusnih odeljaka.

Zašto podvodni dronovi imaju ozbiljan problem

U analizi se navodi da autonomni podvodni dronovi velikog dometa imaju ozbiljna ograničenja.

Ako bi se kretali malom brzinom kako bi ostali neprimetni, ne bi mogli da sustignu udarnu grupu koja plovi i do 30 čvorova.

Sa druge strane, ukoliko bi povećali brzinu, stvarali bi snažnu buku usled kavitacije propelera, što bi omogućilo protivpodmorničkim snagama da ih otkriju na velikoj udaljenosti i neutrališu pre nego što priđu nosaču.

Zbog toga autori ocenjuju da bi razvoj takvih sistema za otvoreni okean imao ograničenu praktičnu vrednost.

Teorija o podvodnoj zasedi

Kao teorijski efikasnija mogućnost razmatra se unapred postavljen podvodni sistem koji bi pasivno čekao prolazak brodova kroz uske pomorske prolaze.

U analizi se navodi da bi takvi sistemi mogli biti raspoređeni na morskom dnu u strateškim tesnacima poput Gibraltara, Ormuskog moreuza, Bab el Mandeba ili Malajskog moreuza, gde su mogućnosti manevrisanja ograničene, a protivpodmornička zaštita suočena sa dodatnim izazovima zbog plitke vode, civilnog saobraćaja i hidroloških uslova.

Predloženi koncept zasnivao bi se na pasivnom osluškivanju mora i aktiviranju tek nakon prepoznavanja karakterističnog akustičkog potpisa nosača aviona.

Pominje se i nuklearni scenario

Analiza razmatra i teorijsku mogućnost upotrebe taktičkog nuklearnog punjenja u blizini pomorske formacije.

Autori navode da bi podvodna detonacija mogla da proizvede snažan hidrodinamički pritisak, ali ističu da takve procene nisu potkrepljene javno dostupnim eksperimentalnim podacima.

Takođe se naglašava da bi upotreba nuklearnog oružja predstavljala dramatičnu eskalaciju sukoba sa posledicama koje bi daleko prevazišle gubitak jednog broda.

Analiza zaključuje da je američku udarnu grupu izuzetno teško ugroziti klasičnim podvodnim sredstvima na otvorenom moru, dok se kao teorijski povoljnije okruženje navode uski pomorski prolazi u kojima geografski uslovi mogu da ograniče deo prednosti američke protivpodmorničke odbrane.

Američke udarne grupe nosača aviona predstavljaju jedan od ključnih elemenata vojne moći SAD. Zbog njihove složene višeslojne zaštite, stručnjaci godinama analiziraju potencijalne načine njihovog ugrožavanja, ali većina takvih scenarija ostaje na nivou teorijskih vojnih procena.