Narodnooslobodilačka vojska Kine opremila je 73. grupu armija Istočnog teatra novom varijantom sistema protivvazdušne odbrane HQ-16F. Sama činjenica ne bi bila toliko upadljiva da se ova formacija ne nalazi u provinciji Fuđijan, neposredno naspram Tajvana i Tajvanskog moreuza, prostora koji već godinama važi za jednu od najopasnijih tačaka mogućeg velikog sukoba u istočnoj Aziji.

HQ-16F (Hongqi-16FE, HQ-16FE u izvoznoj verziji) prvi put je predstavljen 2022. godine, ali njegovo uvođenje u jedinice Istočnog teatra sada ima širi značaj. Peking ne raspoređuje ovaj sistem u praznom prostoru, već kao deo odgovora na sve veće raketno jačanje Tajvana, posebno posle američke prodaje sistema HIMARS i balističkih raketa ATACMS oružanim snagama Republike Kine na ostrvu.

Za Kinu, to nije samo tehničko pitanje nabavke novog oružja. Tajvan se u Pekingu i na papiru širom sveta posmatra kao deo kineske teritorije, dok vlasti u Tajpeju funkcionišu kao zaseban politički i vojni centar pod zaštitom Sjedinjenih Država. U toj logici, američko uvođenje raketnih sistema na ostrvo ne izgleda kao odbrambena pomoć, već kao stvaranje udarne platforme na samom pragu kineske obale.

Američki HIMARS i ATACMS kao okidač

Raspoređivanje HQ-16F dolazi posle američke prodaje HIMARS-a i raketa ATACMS Tajvanu. HIMARS je mobilni raketni sistem koji se tokom rata u Ukrajini nametnuo kao jedan od simbola precizne vatre na operativnoj dubini, dok ATACMS daje sposobnost udara po ciljevima na znatno većim daljinama od standardnih raketa.

Za Peking je posebno osetljivo to što se početkom februara pojavila potvrda da se razmatra raspoređivanje ATACMS-a na samo 16 kilometara od obale kineskog kopna. Takva blizina menja čitavu vojnu računicu. Rakete tog tipa ne bi bile samo politički signal, već sredstvo koje može da ugrozi aerodrome, skladišta, komandne punktove, radare, pomorske objekte i raketne jedinice u priobalnom pojasu Fuđijana.

Dodatnu težinu ima osnivanje Zajedničkog centra za koordinaciju vatrene moći, koji je Ministarstvo nacionalne odbrane Republike Kine uspostavilo krajem januara. Prema navodima, američko osoblje je stalno prisutno u objektu u Tajpeju kako bi nadgledalo planiranje i potencijalnu upotrebu lokalnih raketnih snaga. Iz kineske perspektive, to je mnogo više od savetničke podrške. To je direktno uvezivanje tajvanske raketne komponente sa američkim operativnim planiranjem.

U takvom okruženju HQ-16F nije samo još jedan PVO sistem u nizu, već deo šire pripreme za scenario u kojem bi kineske snage morale da presreću ne samo avione i krstareće rakete, već i taktičke balističke projektile lansirane sa ostrva.

HQ-16F: od srednjeg do dugog dometa

Najvažnija promena kod nove varijante je domet. Ranije verzije HQ-16 i HQ-16A imale su domet od oko 40 kilometara. Kasnije varijante HQ-16B i HQ-16C povećale su ga na oko 70 kilometara. HQ-16F ide mnogo dalje, do 160 kilometara, čime prvi put ovu porodicu sistema uvodi u kategoriju dugog dometa.

U pitanju je veliki skok. Sistem koji je ranije pokrivao uglavnom zonu srednjeg dometa sada može da kontroliše znatno širi prostor i da dopuni teže kineske sisteme poput HQ-9. U priobalnom pojasu naspram Tajvana, domet od 160 kilometara znači da jedna baterija više ne štiti samo lokalni objekat ili uski sektor, već može da pokrije čitave pravce prilaza, delove vazdušnog prostora iznad moreuza i potencijalne putanje raketnih i vazdušnih pretnji.

Nova raketa HQ-16F je tanja i gotovo bez klasičnih repnih površina, što ukazuje na promene u aerodinamici, pogonu i upravljanju. Cilj je očigledan: veći domet, bolja kinetika i efikasnije dejstvo protiv ciljeva koji dolaze u složenom profilu leta.

Novi radar i bolje navođenje protiv zasićenja

HQ-16F koristi inercijalnu navigaciju u srednjoj fazi leta, uz aktivno ili poluaktivno navođenje u završnoj fazi. Takva kombinacija poboljšava otpornost na ometanje i daje sistemu veću fleksibilnost protiv zasićenih napada.

To je važan detalj, jer se moderni raketni rat više ne vodi pojedinačnim projektilima. Ako bi došlo do sukoba u Tajvanskom moreuzu, kineska odbrana ne bi morala da se bavi jednim ili dva cilja, već mogućim talasima raketa, dronova, mamaca, krstarećih projektila i aviona. Sistem koji može da radi u uslovima ometanja i zasićenja mnogo je vredniji od sistema koji dobro izgleda samo u izolovanom presretanju.

Ranije varijante HQ-16 koristile su pasivno elektronski skenirane radare za navođenje. HQ-16F prelazi na aktivno elektronski skenirani radar, što donosi brže praćenje ciljeva, bolju otpornost na elektronsko ratovanje i veću sposobnost da se istovremeno obrađuje više pretnji. U praksi, to znači da sistem postaje ne samo dalekometniji, već i znatno pogodniji za savremeno borbeno okruženje.

Deo kineske višeslojne protivraketne mreže

Kina poslednjih godina gradi višeslojnu protivraketnu arhitekturu koja obuhvata kopnene i pomorske sisteme. HQ-16F tu ne stoji sam. On je niži sloj u mreži koja uključuje znatno jače sisteme za presretanje balističkih raketa.

Na vrhu te strukture nalazi se HQ-29, za koji je u septembru 2025. potvrđeno da je ušao u upotrebu. On se opisuje kao jedan od retkih mobilnih sistema na svetu sa sposobnošću dejstva protiv interkontinentalnih balističkih raketa, uz poređenja sa ruskim S-500 i A-235. Ispod njega je HQ-19, sistem koji se po ulozi često poredi sa američkim THAAD-om, naročito kada je reč o presretanju balističkih raketa srednjeg dometa.

HQ-16F se uklapa u niži i operativniji sloj. On nije zamišljen da bude glavni štit protiv interkontinentalnih projektila, već da pokriva realnije pretnje u regionu: taktičke i operativne rakete, krstareće rakete, avione, dronove i deo zasićenih napada koji bi došli iz pravca Tajvana ili iz šire američko-savezničke mreže.

Njegova uloga se delimično preklapa sa HQ-9, kineskim dugometnim sistemom PVO, ali upravo to preklapanje stvara gustinu. U ozbiljnom sukobu, jedan sistem ne rešava sve. Potrebni su slojevi koji pokrivaju različite visine, domete, profile leta i tipove ciljeva.

Fuđijan kao prednja linija kineskog odgovora

Raspoređivanje HQ-16F u 73. grupu armija nije slučajno. Ta formacija je vezana za Istočni teatar, najdirektnije odgovoran za operacije prema Tajvanu. Provincija Fuđijan nalazi se tačno naspram ostrva i u svakom scenariju krize bila bi jedan od ključnih oslonaca kineske vojske.

Sa tog prostora Peking mora da štiti radare, aerodrome, luke, raketne jedinice, komandu, logistiku i eventualne snage namenjene za pritisak ili operacije preko moreuza. Ako Tajvan dobije ATACMS i rasporedi ih blizu kineske obale, prvi zadatak kineske odbrane biće da smanji njihovu upotrebljivost, bilo preventivnim praćenjem, bilo presretanjem, bilo stvaranjem stalne pretnje njihovim položajima.

HQ-16F je tu deo odgovora, jer on ne uklanja pretnju, ali otežava planiranje tajvanskih i američkih raketnih udara. Svaki dodatni sloj PVO i protivraketne odbrane znači da napadač mora da troši više projektila, koristi složenije profile napada, uvodi mamce i računa na veće gubitke.

Raketno nadmetanje oko Tajvana ulazi u novu fazu

Tajvanski moreuz više nije samo pitanje brodova, aviona i političkih saopštenja. Sve više postaje prostor raketnog nadmetanja. Tajvan dobija američke sisteme za precizne udare po kopnu. Amerika dobija veću ulogu u planiranju tajvanske vatrene moći. Kina odgovara jačanjem protivraketne i protivvazdušne mreže u najbližoj provinciji.

HQ-16F treba posmatrati kao deo šire vojne logike. Nije reč samo o modernizaciji jednog sistema, već o kineskom pokušaju da unapred zatvori prostor za američko-tajvanski raketni pritisak sa ostrva. Domet od 160 kilometara, novi radar i otpornije navođenje daju Istočnom teatru sistem koji može da popuni prazninu između srednjeg i dugog dometa, posebno u scenariju zasićenog napada.

Za Peking, dolazak američkih raketa na Tajvan znači da se obala Fuđijana više ne može štititi starim rasporedom. Za Tajpej, jačanje kineskog štita znači da sama nabavka HIMARS-a i ATACMS-a nije dovoljna ako se ne uklopi u širu mrežu izviđanja, planiranja, preživljavanja i zasićenja protivničke odbrane.