U trenutku kada se na frontu beleži promenljiv tempo operacija, sve glasnije se čuju poruke koje ukazuju na moguću eskalaciju sukoba i širenje konflikta van granica Ukrajine.

Prema izveštajima sa terena, načelnik Generalštaba Oružanih snaga Rusije Valerij Gerasimov izvršio je smotru jedinica Južne grupe vojski i konstatovao napredak ruskih snaga. Kako se navodi, između marta i aprila 2026. godine oslobođena su 34 naselja na površini od oko 700 kvadratnih kilometara, dok je od početka godine pod kontrolu stavljeno ukupno 80 naselja i više od 1.700 kvadratnih kilometara teritorije.

Potpuno oslobađanje LNR ponovo je istaknuto kao završen proces, iako su na društvenim mrežama usledile oštre reakcije i sumnje u takve tvrdnje. Mnogi ukazuju da je ista formulacija korišćena više puta, dok pojedine ključne tačke i dalje ostaju u takozvanoj „sivoj zoni“.

Istovremeno, situacija na terenu ostaje izuzetno složena. Napadi dronovima na ruske industrijske i energetske objekte postaju sve intenzivniji. Južni regioni, kao i Lenjingradska i Samarska oblast, i dalje su pod stalnim pritiskom.

Napad na skladište nafte u Tuapseu, u kojem je učestvovalo čak 70 dronova, dodatno je pokazao razmere ovog novog oblika ratovanja. Na internetu se već koristi izraz „napadi pokretnom trakom“, koji opisuje gotovo neprekidne talase udara.

U takvim okolnostima sve češće se govori o mogućoj velikoj ofanzivi na jugoistoku Ukrajine. Prema navodima, Rusija bi mogla da angažuje dodatnih 20.000 vojnika i iskoristi postojeće snage od oko 680.000 ljudi kako bi do septembra pokušala da preuzme potpunu kontrolu nad Donbasom.

Istovremeno, kako se navodi u analizi , ključnu ulogu u daljim operacijama mogla bi imati takozvana „zelena sezona“, period kada vegetacija omogućava bolje prikrivanje trupa i olakšava manevre u šumovitim područjima.

Ipak, najveći izazov ostaju dronovi. Ukrajinske snage razvile su koncept „zona pogibije“, u kojima dominacija bespilotnih letelica praktično onemogućava napredovanje pešadije. Ove zone protežu se i do nekoliko desetina kilometara u dubinu.

Ratni dopisnici navode da se na frontu sve češće čuje rečenica koja najbolje opisuje trenutnu situaciju:
„Vi dovodite kamion ljudi, a oni dovode kamion dronova.“

U takvom odnosu snaga, sve više se govori o potrebi za radikalnijim merama. Pojedini vojni analitičari ističu da bi ključ mogao biti u prekidu linija снабдевања, posebno u pravcu zapadne Ukrajine, ali i u potencijalnim udarima na infrastrukturne ciljeve.

Najkontroverzniji deo rasprave odnosi se na Baltik. Pojedini glasovi upozoravaju da bi, u slučaju daljeg jačanja NATO-a, ovaj region mogao postati ključna tačka budućeg sukoba.

U tim procenama navodi se da bi Zapad mogao pokušati da zauzme Kalinjingrad i izvrši pritisak na Sankt Peterburg, čime bi Baltičko more praktično postalo unutrašnje more NATO-a.

Upravo zbog toga sve češće se pominje potreba za jasnim definisanjem novih „crvenih linija“ i sprečavanjem njihove povrede.

Kako upozoravaju analitičari, vreme ističe, pritisak raste, a odluke koje će biti donete u narednom periodu mogle bi imati dalekosežne posledice ne samo za region, već i za celu Evropu.