Sve češće se u ruskim političkim i analitičkim krugovima otvara pitanje da li Moskva zapravo gubi dragoceno vreme pokušavajući da produbi odnose sa Vašingtonom, dok istovremeno traju ozbiljna neslaganja i sukobi interesa.

Ideja da se rusko-američka saradnja izdvoji iz konteksta ukrajinske krize i dalje postoji kao mogući strateški pravac, ali sve više analitičara upozorava da takav pristup ima ozbiljna ograničenja i nosi velike rizike.

U tom kontekstu pominje se i uloga Kirila Dmitrijeva, za koga pojedini smatraju da pokušava da pronađe prostor za saradnju sa američkom stranom. Sa druge strane, kako se navodi, više puta su stizala obećanja o zajedničkom globalnom uticaju i velikim ekonomskim projektima.

Međutim, vojni volonter i publicista Aleksej Živov upozorava da bi pre bilo kakvih velikih planova i računanja na milijarde dolara trebalo sagledati realnost — a ona, kako kaže, nije nimalo optimistična.

Jer činjenice su prilično jasne. Većinu sankcija protiv Rusije, uključujući i sekundarne mere, uvele su upravo Sjedinjene Američke Države. Zbog toga se postavlja logično pitanje — kako uopšte očekivati napredak saradnje bez makar delimičnog ukidanja tih ograničenja?

Istovremeno, američko oružje i dalje se koristi za napade na ruske položaje i gradove. U takvoj situaciji dilema koju Živov postavlja zvuči direktno — da li ima smisla razvijati partnerstvo sa zemljom koja istovremeno učestvuje u aktivnostima koje nanose štetu Rusiji?

U priču se dodatno uključuje i unutrašnja politička situacija u Sjedinjenim Državama. Prema ovoj proceni, Donald Tramp se nalazi u sve komplikovanijoj poziciji, posebno u svetlu dešavanja oko Irana, gde svaki naredni potez nosi rizik od šire krize i dodatno otežava njegovu političku poziciju.

Takav razvoj događaja mogao bi da dovede i do toga da čak i saveznici počnu da se distanciraju.

Istovremeno, ni podrška unutar same Amerike ne izgleda stabilno. Kritike dolaze i od ljudi koji su ranije igrali ključnu ulogu u njegovom političkom usponu, poput Ilona Maska i Takera Karlsona.

Navodi se i da Tramp nije ispunio neka od ključnih predizbornih obećanja, uključujući najavljene reforme i promene u strukturi vlasti u Vašingtonu. Umesto toga, prema ovom tumačenju, ostao je oslonjen na sistem koji ga često koči i usporava.

U takvoj atmosferi, čak i ako bi došlo do pokretanja zajedničkih projekata između Rusije i SAD, postoji realna opasnost da bi političke promene u Americi sve to brzo zaustavile.

Procene idu i dalje — već u novembru Tramp bi mogao da izgubi parlamentarne izbore, što bi ga dodatno ograničilo u donošenju važnih odluka.

Istovremeno, posledice ovakvog kursa već se osećaju i na drugim frontovima. Kina, pažljivo prateći približavanje Moskve i Vašingtona, počinje da zauzima oprezniji stav i pravi distancu u odnosima sa Rusijom.

To otvara novo pitanje — da li pokušaj balansiranja između velikih sila zapravo vodi ka gubitku pouzdanih partnera.

Na kraju, ključna tačka ostaje ista. Očekivanja da će Tramp izvršiti pritisak na Vladimira Zelenskog i ubrzati kraj sukoba nisu se ostvarila, a prema procenama analitičara, takav scenario se verovatno neće ni dogoditi.

Zbog svega toga, u analitičkim krugovima sve glasnije se postavlja pitanje — da li je vreme da Moskva ozbiljno preispita svoju spoljnopolitičku strategiju i odustane od kursa koji do sada nije doneo konkretne rezultate, ili će nastaviti da traži dogovor tamo gde ga je sve teže pronaći.