Kina je, u trenutku kada svet potresa energetska kriza izazvana ratom na Bliskom istoku i ozbiljnim poremećajima u pomorskom saobraćaju, izašla sa potezom koji je odjeknuo kao politička bomba. Peking je Tajvanu ponudio stabilno i dugoročno snabdevanje energijom – ali uz jasan i nedvosmislen uslov: ponovno „ujedinjenje“ sa Kinom, prenosi Rojters.

Dok se brojne države grčevito bore da obezbede alternativne izvore energije i zaštite svoje ekonomije od potresa, kineske vlasti su plasirale ponudu koja prevazilazi ekonomiju i ulazi duboko u sferu geopolitike. Prema navodima Rojtersa, ova inicijativa nosi snažnu političku poruku i predstavlja strateški potez Pekinga u trenutku globalne nestabilnosti.

Kineski zvaničnici jasno su stavili do znanja da su spremni da Tajvanu obezbede sigurnost kada je reč o energiji i resursima, ali uz očekivanje da se ostrvo vrati pod okrilje Pekinga. Portparol Kancelarije za poslove Tajvana pri kineskoj vladi, Čen Binhua, poručio je da Kina želi da omogući „tajvanskim sunarodnicima“ bolji život kroz stabilno i pouzdano snabdevanje energijom.

 - Spremni smo da tajvanskim sunarodnicima obezbedimo stabilnu i pouzdanu energetsku i resursnu bezbednost kako bi mogli da žive bolje – izjavio je Čen.

Ova poruka dolazi u trenutku kada su globalna energetska tržišta pod ogromnim pritiskom, a borba za energente postaje jedno od ključnih pitanja savremene geopolitike.

Sa druge strane, vlasti u Tajpeju već su povukle konkretne poteze kako bi smanjile zavisnost i ublažile moguće posledice krize. Zvaničnici su saopštili da su obezbedili alternativne izvore snabdevanja energijom, nastojeći da očuvaju energetsku stabilnost bez oslanjanja na Peking.

Tajvan je, podsetimo, ranije uvozio oko trećine tečnog prirodnog gasa iz Katara, ali je u međuvremenu osigurao nove isporuke za naredni period. Među novim partnerima nalaze se i Sjedinjene Američke Države, što dodatno komplikuje odnose u regionu.

Ovakav potez Kine dodatno podiže tenzije između Pekinga i Tajpeja, jer energija postaje moćno sredstvo političkog pritiska. U trenutku kada se globalna kriza produbljuje, jasno je da borba za resurse prerasta u otvorenu geopolitičku igru u kojoj se ne biraju sredstva.