U međunarodnoj politici ponekad je dovoljan jedan govor da izazove snažne reakcije širom sveta. Upravo to se dogodilo nakon istupa španskog premijera Pedra Sančeza, koji je svojim desetominutnim obraćanjem izazvao veliku pažnju i otvorio novu političku raspravu unutar Evrope.

Sančez je ovih dana izazvao burne reakcije jer je, sledeći primer kanadskog premijera Marka Karnija, odlučio da otvoreno kritikuje američkog predsednika Donalda Trampa. Njegov istup odjeknuo je posebno snažno zato što su se mnogi evropski lideri u isto vreme odlučili za znatno oprezniji pristup.

U svom obraćanju španski premijer je upozorio na tri ključne posledice rata u Iranu. Prema njegovim rečima, taj sukob će doneti velike ljudske gubitke, dodatno destabilizovati međunarodni poredak i izazvati ozbiljne ekonomske potrese koji bi mogli da pogode veliki deo sveta.

Iako je njegov nastup bio veoma direktan i jasan, Sančez je za sada ostao gotovo potpuno usamljen među evropskim liderima. Dok su se neki ranije okupljali oko zajedničkih inicijativa protiv Trampovih poteza – kao što je bio slučaj kada je danska premijerka Mete Frederiksen okupila evropske lidere nakon američkih pretenzija prema Grenlandu – ovog puta podrška španskom premijeru izostala je.

Razlozi za takav oprez u evropskim prestonicama su različiti. Oni su delom politički, delom ideološki, a ponekad i veoma praktični. Upravo zato lideri u Berlinu, Parizu i Rimu nisu bili spremni da javno stanu uz Sančeza i direktno uđu u sukob sa američkim predsednikom.

Francuski predsednik Emanuel Makron jeste kontaktirao Sančeza i izrazio određeni stepen evropske solidarnosti. On je takođe ocenio da američko-izraelski napadi na Iran nisu u skladu sa međunarodnim pravom. Međutim, Makron je u isto vreme naglasio da deo odgovornosti snosi i iransko rukovodstvo, koje je, prema njegovim rečima, godinama kršilo međunarodne obaveze kroz svoj nuklearni program, podršku militantnim organizacijama i kršenja ljudskih prava.

Francuski lider, kojem je ostalo još oko godinu dana mandata, trenutno pokušava da održi ravnotežu između političkog pragmatizma i želje da se predstavi kao ključni evropski posrednik u rešavanju međunarodnih kriza. Upravo zbog toga on izbegava direktan sukob sa Vašingtonom.

Situacija u Nemačkoj dodatno komplikuje evropsku političku sliku. Retorika nemačkog kancelara Fridriha Merca znatno se razlikuje od Sančezove. Neposredno pre puta u Vašington, Merc je zauzeo izrazito pomirljiv ton prema američkom predsedniku.

Tokom jedne konferencije Tramp je čak najavio mogućnost prekida trgovinskih odnosa sa Španijom, a Merc je tom prilikom podržao kritiku Madrida. Kasnije je pokušao da ublaži situaciju objašnjenjem da američki predsednik ne voli kada ga neko javno ispravlja pred kamerama i da je u privatnim razgovorima branio špansku poziciju.

Nemački kancelar se u isto vreme suočava sa ozbiljnim političkim pritiscima u svojoj zemlji. Uspon krajnje desničarske Alternative za Nemačku (AfD), kao i niz pokrajinskih izbora koji predstoje ove godine, dodatno komplikuju njegovu političku poziciju. Uz to, nemačka ekonomija prolazi kroz težak period i Merc ne želi da rizikuje otvoreni sukob sa Vašingtonom.

Zbog svega toga pojedini politički analitičari u Nemačkoj ocenili su njegov oprezan stav kao preterano popustljiv, pa čak i „sramotan“.

Italija, s druge strane, pokušava da vodi sopstvenu političku strategiju balansiranja. Premijerka Đorđa Meloni nastoji da istovremeno održava dobre odnose sa Trampom, sa kojim često ističe ličnu i političku bliskost, ali i da ostane u okviru evropske političke linije.

Takav pristup postao je prepoznatljiv deo njene spoljne politike. On se mogao videti i tokom sporova oko trgovinskih pitanja, ali i tokom rata u Gazi.

Ipak, unutar italijanske vlade čuju se i drugačiji tonovi. Ministar odbrane Gvido Kroseto otvoreno je izjavio da su napadi na Iran bili u suprotnosti sa međunarodnim pravom i ocenio da je rat započet bez jasne međunarodne saglasnosti.

U međuvremenu, političko nadmetanje između Madrida i Vašingtona se nastavlja. Sančez ostaje jedan od retkih evropskih lidera koji je odlučio da otvoreno kritikuje američku politiku u ovom trenutku.

Za sada ostaje otvoreno pitanje da li će se u narednom periodu pojaviti još evropskih političara koji će biti spremni da mu se pridruže ili će španski premijer nastaviti da vodi ovu političku bitku gotovo potpuno sam.