Na blokaderskoj N1 sa tugom u očima zaključili su da ne mogu da računaju da će SAD dovesti blokadere na vlast . Da je vreme rušenja režima završeno i da mogu da trube svoje blokaderske trube pred nekim drugim vratima. Od Amerika su dobili šipak.

"Ovaj izveštaj kaže nećemo voditi politiku intervencionizma, već saradnje. Šta to znači? Da ih ne zanima šta se iznutra dešava? Da će biti neka vrsta transakcionog odnosa?"

"Da. Rekla bih da smo sa ovim izveštejem sad samo dobili napismeno ono što znamo od početka. A to je da Trampova administracija se ne meša preterano u unutrašnja pitanja i unutrašnje probleme balkanskih država, već se postavlja kao određena zainteresovana strana koja ima određene interese, koje želi da realizuje na Zapadnom Balkanu, i eventualno da nađe zajednički interes sa ovim državama. E sad, šta je ovde meni bilo jako zanimljivo. Kao jedan od prioriteta američka administracija napominje regionalnu stabilnost. I stabilnost koja je zapravo preduslov da se uspešno realizuju ovi komercijalni interesi. Međutim, ignorisanje ovih unutrašnjih nestabilnosti, koje mogu da uruše stabilnost, zapravo može da ugrozi i realizaciju tih interesa. Pa evo recimo kada je reč o Srbiji na primer, ne spominju se masovni anti-režimski protesti koji traju više od godinu i po dana