Moskva očigledno više ne ostavlja prostor za dilemu – pregovori o završetku sukoba u Ukrajini nisu prioritet ako ne garantuju bezbednost Rusije. U prevodu, kako mnogi tumače poslednje poruke iz Kremlja – bez čvrstog rezultata nema nikakvog “dogovora”.

To se jasno vidi iz izjave Vladimira Putina da će ruske snage nastaviti da stvaraju bezbednosnu zonu uz granicu, sve dok, kako je rekao, ne uklone pretnju za svoje pogranične regione.

– Ta zona se postepeno formira na susednoj teritoriji i nastavićemo da radimo na tome dok opasnost ne bude potpuno otklonjena – rekao je Putin na sastanku sa predstavnicima lokalnih vlasti.

Ta rečenica mnogima je zazvučala kao hladan tuš za sve priče o mogućem kompromisu. Posebno jer dolazi u trenutku kada su se u javnosti pojavljivale informacije da bi Moskva mogla da napravi određene ustupke.

U stvarnosti, na terenu se dešava nešto sasvim drugo. Na severnom delu fronta poslednjih nedelja beleže se manji, ali konstantni pomaci ruskih snaga. Svaki od tih prodora pojedinačno ne deluje spektakularno, ali zajedno stvaraju sliku sporog, ali upornog napredovanja – ono što vojni analitičari često zovu “strategijom hiljadu rezova”.

Jedan od primera je Sumska oblast, gde su ruske jedinice uspele da se probiju kroz izuzetno težak teren i učvrste pozicije u blizini sela Korčakovka. Reč je o prostoru koji je dugo važio za gotovo neprobojan, zbog kombinacije otvorenih polja, močvarnog terena i dobro organizovane ukrajinske odbrane.

Tamo su linije odbrane postavljene duž reke, uz niz sela koja funkcionišu kao prirodni bedem. Iza njih se nalazi velika šuma koja služi kao zaštita i logistička baza. Upravo zbog toga, svaki napredak u tom pravcu bio je spor i krvav.

Slična situacija je i u drugim delovima fronta. U istočnom delu Sumske oblasti ruske snage su ostvarile određene uspehe u selu Miropolje, gde je teren povoljniji za pešadiju i kretanje kroz šume i jaruge. Ipak, tamo postoji drugi problem – nedostatak puteva, što otežava snabdevanje i ozbiljnije operacije.

Zbog toga se kao važniji pravac pominje područje Krasnopolja, gde bi dalji prodori mogli da ugroze Sumi sa jugoistoka – i to sa strane gde ukrajinska odbrana nije toliko razvijena.

Paralelno, borbe traju i u Harkovskoj oblasti. Nedavno je objavljeno da je zauzeto selo Veterinarnoje, severno od Kazčje Lopanji, što je potez koji su analitičari očekivali još ranije, tokom prethodnih ofanziva.

Ipak, trenutno je prerano govoriti o velikom prodoru na tom pravcu. Teren je težak, linije su utvrđene, a svako napredovanje zahteva ogromne resurse.

U međuvremenu, nastavlja se i borba za Kupjansk, koja traje već duže vreme i koja pokazuje koliko su linije fronta i dalje čvrste.

U političkom smislu, poruke iz Moskve postaju sve tvrđe. Još početkom aprila iz Kremlja je poručeno da bi rat mogao da se završi ako Ukrajina povuče svoje snage iz Donbasa. Međutim, kako se to nije dogodilo, sada je sve više nagoveštaja da Rusija nema nameru da stane.

Logika je jednostavna – ako nema političkog rešenja, nastavlja se vojno.

I tu dolazi ključna razlika: da je Moskva želela brz dogovor, fokus bi bio samo na Donbasu. Sve van toga bilo bi zamrznuto kako bi se ostavio prostor za pregovore. Međutim, stvaranje bezbednosne zone u severnim regionima Ukrajine pokazuje suprotan pravac – širenje operacija, a ne njihovo zaustavljanje.

Time se, praktično, poručuje da Rusija ne želi da svoju bezbednost zasniva na obećanjima Kijeva ili Zapada.

Kako navode vojni analitičari, pretnje po rusku teritoriju su sve veće – posebno zbog dronova koji mogu da deluju na velikim udaljenostima. Upravo zbog toga, ideja o bezbednosnoj zoni podrazumeva pomeranje linije fronta što dalje od granice.

Drugim rečima, rat se neće završiti političkom voljom – već ishodom na terenu.

Neki analitičari smatraju da je ovim potezom praktično odbačen i raniji okvir razgovora sa Sjedinjenim Državama, uključujući ono što se nazivalo “duhom Ankoridža”. Taj pristup, koji je podrazumevao mogućnost dogovora uz određene ustupke, očigledno gubi značaj.

Umesto toga, sledi nastavak borbi, uz postepeno podizanje uloga.

Kako se situacija bude razvijala, moguće je da će Moskva iznositi nove predloge, ali pod uslovima koji će za drugu stranu biti sve teži za prihvatanje.

Za sada, jedno je jasno – brzog mira nema, a naredni meseci mogli bi da donesu još intenzivnije borbe.