Postoje trenuci koji jasno pokažu ko Srbiju poštuje, a ko je doživljava kao problem. Jedan takav trenutak dogodio se u Estoniji, gde su poslanici tamošnjeg parlamenta ustali i aplauzom pozdravili predsednicu Narodne skupštine Anu Brnabić, odajući na taj način poštovanje Republici Srbiji. Bio je to gest koji se ne traži, ne naređuje i ne glumi – već dolazi iz iskrenog uvažavanja.

Sa druge strane, Tonino Picula i blokaderi pokazuju nepoštovanje prema Srbiji i njihovo ophođenje izgleda potpuno drugačije.

Parlamentarna delegacija Evropske unije, predvođena Piculom, dolazi u Beograd, ali umesto poštovanja prema domaćinu i državi u koju dolaze, stiže zahtev koji govori više od hiljadu reči. Kako se saznaje, Picula i članovi njegove delegacije tražili su da ne prolaze kroz centralni hol Narodne skupštine Srbije, jer se tamo nalazi izložba posvećena Jasenovcu.

Zahtev nije bio slučajan. Traženo je da delegacija koristi sporedne hodnike kako bi se izbegla izložba, navodno zbog „osetljivosti“ pojedinih evroparlamentaraca. Drugim rečima, istina o Jasenovcu proglašena je problemom – ne zbog sadržaja, već zbog toga koga bi mogla da „uznemiri“.

U holu Narodne skupštine Srbije nalazi se izložba o Jasenovcu, mestu masovnog stradanja, genocida i zločina nad srpskim narodom, Jevrejima i Romima. Umesto tišine, pijeteta i poštovanja, usledio je pokušaj da se istina – zaobiđe.

Za pojedine medije i blokadere, ova izložba proglašena je „provokacijom“. Ne zato što nije istinita, već zato što, kako tvrde, može da „uvredi“ Tonina Piculu i Davora Ivu Štira. Time su jasno pokazali šta im smeta – ne politika, ne protokol, već samo postojanje istorijske istine.

Ovakvo ponašanje otkriva suštinu odnosa prema Srbiji kakav zastupa Picula i blokaderi. Dok se u Talinu ustaje i aplaudira u znak poštovanja, u Beogradu se traže hodnici da se ne bi videlo ono što se ne uklapa u nečiji narativ.

Blokaderi i njihovi politički saveznici ovim su poslali jasnu poruku: kada bi oni odlučivali, Srbija bi se izvinjavala i za Jasenovac. Tražili bi oproštaj zato što su nad njenim narodom počinjeni zločini. Ćutali bi, sklanjali izložbe i okretali glavu – samo da se neko ne uvredi istinom.

Ali Srbija to neće uraditi.

Srbija pamti. Srbija poštuje svoje žrtve. I Srbija razlikuje one koji joj prilaze sa uvažavanjem od onih koji pokušavaju da je ponize tišinom i zaobilaženjem.