Selo kod Krupnja
Foto: Printscreen/Foto: Printscreen/RTS

U zaseoku Samardžići žive samo tri žene, a u dvorište jedne od njih pre nekoliko noći tiho je ušetao vuk.

Nevena Samardžić, najmlađa stanovnica ovog gotovo napuštenog mesta, kaže da su joj divlje životinje postale uobičajeni prizor.

''Moja kuća je sama na brdu; najbliži komšija mi je dvesta metara. Srne prolaze ispred prozora, a ti samo stojiš i gledaš. Ovde se više viđaju zveri nego ljudi'', priča ona.

Njenoj rođaki Gordani strah je svakodnevica.

''Čim počne mrak, ja se zaključam u sobu. Šuma huči, zveri se čuju sa svih strana… svega ima, samo naroda nema. Strah je veliki'', kaže ona.

Planina je nekada bila živo selo, a danas je ostalo tek nekoliko kuća na visini od oko 800 metara, bez puta i bez komšija. Idila prirode poslednjih dana narušena je zavijanjem vuka koje sve češće para tišinu.

''Dva puta sam noću čuo zavijanje. Mislio sam da je moja keruša Dona, ali nije. Bio je vuk'', kaže meštanin Milan Tomić.

Mlađi ljudi dolaze samo vikendom da obiđu preostale stanovnike.

''Radnim danima te žene su same. Vuk u dvorištu ovde nije ništa neobično. Nema naroda, nema nikoga – vukovi su bukvalno preuzeli selo'', kaže Goran Marjanović.

Ipak, uprkos strahu od zveri, najveći problem ovih žena nije vuk nego voda. Zime su surove, snegovi veliki, a put do najbližeg izvora dug i težak - noge su im, kažu, odavno umorne.

(RTS)

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading