Napadi pasa na ljude uvek izazovu veliku pažnju javnosti, posebno kada se dogodi ozbiljna nesreća. Tada se najčešće postavlja isto pitanje – koja rasa je najopasnija? Međutim, stručnjaci upozoravaju da odgovor nije tako jednostavan.

Na prvi pogled može delovati da su određene rase odgovorne za najveći broj ujeda, ali sama statistika često može da zavara. Naime, mnogo zavisi od toga koliko pasa određene rase uopšte ima, kako su odgajani, koliko su socijalizovani i u kakvim uslovima žive.

Nije isto gledati ukupan broj ujeda i procenat

Kada se posmatra ukupan broj prijavljenih ujeda, najčešće se na vrhu nalaze rase koje su i najbrojnije među vlasnicima pasa. To ne znači nužno da su agresivnije od drugih, već da ih jednostavno ima više.

S druge strane, kada se broj incidenata uporedi sa ukupnim brojem registrovanih pasa određene rase, dobija se sasvim drugačija slika. Tada pojedine rase imaju veću stopu ujeda, iako je ukupan broj napada znatno manji.

Veliki psi češće učestvuju u ozbiljnijim incidentima

Statistički podaci iz različitih zemalja pokazuju da veliki psi češće učestvuju u napadima koji izazivaju ozbiljnije povrede. Razlog nije u tome što su nužno agresivniji, već što zbog svoje snage mogu da nanesu teže posledice kada do incidenta dođe.

Među rasama koje se često pominju u analizama nalaze se nemački ovčar, pitbul terijer, rotvajler, belgijski ovčar malinoa, kangal i pojedine vrste mastifa. Međutim, stručnjaci naglašavaju da nijedna rasa ne može unapred biti proglašena opasnom samo zbog svog porekla.

Vaspitanje je važnije od rase

Kinolozi godinama upozoravaju da na ponašanje psa mnogo više utiču način odgoja, socijalizacija i odnos vlasnika nego sama rasa.

Pas koji je pravilno socijalizovan, naučen osnovnim komandama i odrasta u stabilnom okruženju znatno ređe ispoljava agresiju od psa koji je zanemarivan, zlostavljan ili držan u neadekvatnim uslovima.

Zbog toga stručnjaci smatraju da odgovornost u najvećoj meri leži na vlasnicima.

Broj ujeda u mnogim zemljama opada

Podaci iz više evropskih država pokazuju da se poslednjih godina smanjuje broj ozbiljnih napada pasa. Tome doprinose stroža pravila o držanju pojedinih rasa, obavezna registracija, edukacija vlasnika i bolja kontrola odgovornih službi.

Ipak, veterinari podsećaju da nijedan pas nije potpuno bezopasan ako se nađe u situaciji da oseti strah, bol ili potrebu da zaštiti sebe, teritoriju ili vlasnika.

Kako smanjiti rizik od ujeda

Stručnjaci savetuju da se ne prilazi nepoznatom psu bez dozvole vlasnika, da se životinja ne uznemirava dok jede ili spava, kao i da se deca nikada ne ostavljaju sama sa psom bez nadzora odraslih.

Najvažnije je razumeti da agresija nije osobina jedne rase, već posledica spleta različitih okolnosti. Zato se pri proceni rizika ne bi trebalo voditi predrasudama, već ponašanjem konkretnog psa i odgovornošću njegovog vlasnika.