Srpski jezik obiluje rečima koje su tokom vekova preuzete iz drugih jezika. Među njima su i brojni turcizmi, koji su se toliko odomaćili da većina govornika i ne razmišlja o njihovom poreklu.

Jedna od takvih reči je i kašika – predmet koji svakodnevno koristimo, a čije ime vodi poreklo iz turskog jezika.

Reč koju smo preuzeli iz turskog

Prema zvaničnoj definiciji, kašika je deo pribora za jelo u obliku plitke elipsaste posudice sa drškom, namenjen za uzimanje tečne ili kašaste hrane.

Naziv koji danas koristimo veoma je sličan turskoj reči „kaşık“, od koje je i nastao. S obzirom na viševekovni uticaj Osmanskog carstva na ovim prostorima, nije neobično što je upravo ovaj naziv opstao u srpskom jeziku.

Procenjuje se da srpski jezik sadrži više hiljada turcizama, od kojih su mnogi i danas u svakodnevnoj upotrebi.

Kako su kašiku zadržali drugi Sloveni?

Pre nego što je turski naziv postao uobičajen, Sloveni su koristili reč ložica, koja potiče od glagola založiti se, odnosno jesti.

Većina slovenskih jezika i danas koristi nazive izvedene iz tog starog korena.

Tako se kašika kaže:

  • u ruskom i ukrajinskom – ložka,
  • u slovačkom – lyžička,
  • u poljskom – łyżka,
  • u češkom – lžíce,
  • u makedonskom – lažica.

Za razliku od njih, u srpskom jeziku prevladao je naziv turskog porekla.

Da li se u Srbiji nekada govorilo „ložica“?

Iako danas gotovo svi koriste reč kašika, u pojedinim krajevima Srbije stariji ljudi nekada su govorili ložica.

Na društvenim mrežama i forumima često se mogu pronaći komentari ljudi koji se sećaju da su upravo tako govorili njihovi roditelji ili bake i deke.

Neki od njih napisali su:

  • „Tako je govorila moja pokojna baka, a mi smo je ispravljali.“
  • „Moja baka i danas kaže ložica.“
  • „Zato postoji izraz 'založi glad'.“
  • „Petsto godina nije malo.“

Ovi primeri pokazuju kako istorijske okolnosti mogu trajno da promene jezik, ali i kako se u pojedinim krajevima i porodicama stari nazivi čuvaju decenijama, pa čak i vekovima.