Među brojnim pričama, teorijama i zapisima koji se godinama vezuju za ime Nikole Tesle, posebno mesto zauzima njegovo navodno tumačenje najpoznatije hrišćanske molitve – „Oče naš“. Prema istorijskim izvorima, Teslin blizak prijatelj i poznati američki pesnik Robert Andervud Džonson zamolio je slavnog naučnika da ukratko zapiše svoju životnu filozofiju. Tesla mu je tada, navodno, priznao da je ceo život tragao za odgovorom na pitanje kako povećati ljudsku energiju, a posle decenija rada zaključio je da se odgovor krije upravo u hrišćanstvu i dubokoj analizi molitve „Oče naš“.

Danas postoje dva potpuno različita tumačenja ovog Teslinog teksta. Jedno smatra da je reč o hrišćanskom moralnom principu zajedništva i prihvatanja Boga kao zajedničkog Oca svih ljudi. Drugo, više ezoterično tumačenje, vidi u molitvi skrivenu simboliku ljudske duše i njenih sedam nivoa, gde svaka molba predstavlja uticaj na različite slojeve čovekovog bića.

Kada se izgovore reči „Oče naš“, prema tradicionalnom tumačenju čovek priznaje Boga kao nebeskog Oca svih ljudi – i bogatih i siromašnih, i zdravih i bolesnih. Zato se, kako se navodi, ne govori sebično „Oče moj“, već „Oče naš“. Ezoterično gledište u tome vidi podsećanje da je ljudska duša božanskog porekla i da je svaki čovek deo iste celine.

Nastavak molitve „Koji si na nebesima“ u klasičnom smislu označava da je pravo poreklo čoveka duhovno, a ne materijalno. Duhovna tumačenja tvrde da ove reči govore o skrivenoj prirodi čoveka i njegovoj povezanosti sa višim svetom.

Posebna pažnja posvećuje se prvim molbama. Rečenica „Neka se sveti ime tvoje“ objašnjava se kao poziv da svi poslovi i društveni odnosi budu vođeni poštenjem i božanskim principima. U ezoteričnim tumačenjima „ime“ predstavlja samu suštinu bića i njegovu energiju.

Kod dela „Neka bude carstvo tvoje“, klasično hrišćansko viđenje govori o dolasku Božjeg carstva i prihvatanju Boga kao vrhovnog Vladara, dok mistična tumačenja smatraju da je reč o širenju univerzalne svesti i božanske volje kroz čoveka.

Rečenica „Neka bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu“ tumači se kao prihvatanje savršene volje koja vlada u duhovnom svetu, dok duhovna učenja tvrde da upravo iz te univerzalne volje nastaje čitav univerzum.

Kada molitva dođe do svakodnevnih potreba, deo „Hleb naš nasušni daj nam danas“ ističe zajedništvo i činjenicu da se ne traži samo lični, već zajednički hleb za sve ljude. Druga tumačenja u hlebu vide simbol fizičkog tela i podsetnik da čovek treba da živi u sadašnjem trenutku.

Molba „I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim“ naglašava važnost praštanja kao uslova za duhovni mir. Ezoterična tumačenja govore o „dugovima“ kao o greškama i navikama koje čovek nosi u sebi i koje mora da prevaziđe.

Kod dela „I ne uvedi nas u iskušenje“, klasično tumačenje govori o ljudskim slabostima, željama i sebičnosti koje čoveka udaljavaju od Boga. Duhovna učenja iskušenja povezuju sa unutrašnjim strastima i ličnim borbama.

Na kraju, reči „Nego izbavi nas od zloga“ u religijskom smislu predstavljaju molbu za zaštitu od zla i iskušenja koja razaraju ljude i društvo. U tajnim učenjima „zlo“ se opisuje kao pobeda egoizma nad dušom i gubitak unutrašnje ravnoteže.