U februaru je u naučnom časopisu Self & Identity objavljena studija pod nazivom „Otvorenost prema tome da budete predmet ogovaranja: razumevanje ogovaranja iz perspektive mete“, koja baca novo svetlo na ponašanja koja se često vezuju za narcizam.

Istraživanje je predvodio psiholog Endru H. Hejls, a njegov tim pokušao je da odgovori na pitanje da li pojedini ljudi iskreno uživaju u tome da se o njima govori, čak i onda kada razgovori imaju negativan ton. U vremenu kada je društvena pažnja postala valuta, rezultati studije ukazuju na to da za neke osobe čak ni loš publicitet nije problem – sve dok nisu ignorisane.

Jedna stvar ih je sve povezivala

U okviru istraživanja sprovedeno je pet odvojenih studija u kojima su učesnici, uglavnom studenti, bili izloženi različitim hipotetičkim situacijama. U nekim scenarijima, drugi ljudi su o njima govorili pozitivno, u drugima neutralno, dok su u pojedinim slučajevima bili predmet negativnog ogovaranja ili uopšte nisu bili pomenuti.

Nakon toga, učesnici su ocenjivali koliko im prija da budu tema razgovora u poređenju s tim da budu potpuno zanemareni. Rezultati su pokazali jasan trend: osobe sa izraženijim narcisoidnim osobinama češće su birale bilo kakvu pažnju umesto društvene nevidljivosti, bez obzira na to da li je sadržaj razgovora laskav ili kritičan.

Osetljivi su na to da ne budu stalno u centru pažnje

Zanimljiv deo istraživanja odnosio se i na osećaj socijalne uključenosti. U jednoj od studija učesnici su namerno bili socijalno isključeni tokom jednostavne onlajn igre, nakon čega su ponovo izlagani scenarijima ogovaranja. Pokazalo se da privremeni osećaj isključenosti dodatno povećava želju da se o njima govori.

Prema stručnjacima, narcisoidne osobe često imaju pojačanu osetljivost na signale odbacivanja, zbog čega lakše stiču utisak da su zapostavljene. Kako navodi i Klinika Mayo, narcizam se ne ogleda samo u visokom mišljenju o sebi, već i u stalnoj potrebi za divljenjem, posebnim tretmanom i potvrdom sopstvene važnosti – čak i kada ona dolazi kroz kritiku.