Inception
Foto: Printscreen/Printskrin

Kraj filma Inception izaziva rasprave među gledaocima već više od decenije, a postoje dve stvari u vezi sa njim koje me i dalje iritiraju. Filmovi Kristofera Nolana često istražuju teme poput vremena, identiteta i sećanja, a 2010. godine on je otišao korak dalje istražujući složenost snova u filmu Inception.

Film je publici predstavio Doma Koba (Leonardo DiKaprio), lopova specijalizovanog za prodiranje u snove. Kob je bio optužen za smrt svoje supruge Mal (Marion Kotijar), što ga je primoralo da napusti svoju decu i pobegne. Kada mu je ponuđena prilika da mu se izbriše kriminalna prošlost ukoliko u podsvest cilja usađuje ideju, prihvatio je misiju.

Kob je okupio tim stručnjaka, ali proces „incepcije“ bio je daleko složeniji nego što su očekivali. Kraj filma ostavio je publiku da se pita da li se Kob konačno vratio svojoj deci ili je i dalje u snu, i postoje dve stvari koje me i dalje iritiraju, čak 15 godina kasnije.

Pretpostavka da Kob ignoriše totem je pogrešna

Inception

Printskrin

 

 

Jedan od jedinstvenih koncepata u filmu Inception je totem. To su objekti koji služe za testiranje da li je vlasnik budan ili u snu, pri čemu svaki objekat ima modifikovanu osobinu poznatu samo vlasniku. Na taj način, ako vlasnik uđe u nečiji tuđi san, modifikovana osobina neće biti prisutna.

Kroz ceo film, Kob koristi Malin totem, vrteću se vrh, koja, ako je budan, pada, ali ako je u snu koji nije njegov, nastavlja da se vrti. Na kraju filma, tim uspeva, a Kobova kriminalna prošlost je izbrisana, što mu omogućava povratak deci.

Inception prikazuje Koba kako dolazi u kuću sa tastom Stivenom (Majkl Kejn) i vrti totem neposredno pre nego što mu deca dotrče. Kob se ne osvrće da proveri totem, ali kamera se fokusira na njega, i dok počinje da se klimava, Nolan prekida kadar crnom bojom, ostavljajući pitanje da li se totem zaustavio ili nastavio da se vrti.

Opšta pretpostavka je da je Kob ignorisao totem, što je ideja koju je sam Nolan donekle podržavao u intervjuima, navodeći da Koba više nije bilo briga i da je tada prihvatio tu stvarnost. Međutim, ovo zapravo ne bi bilo tačno za Koba.

Kob je možda u trenutku kada ga je video svoju decu prihvatio da je to njegova realnost, ali čim bi ušao u sobu, neizbežno bi video šta se dogodilo sa totemom. Nakon događaja iz Inceptiona, Kob bi saznao sa sigurnošću da li je budan (što sigurno jeste) ili još uvek u snu. Jedini koji ostaju u neizvesnosti su gledaoci, što pokreće beskrajne diskusije, ali Kob bi odgovore svakako dobio.

Argument da je stvarnost subjektivna takođe je pogrešan

Inception

Printskrin

 

 

Uz pretpostavku da je Kob odlučio da ignoriše totem, dolazi i argument da kraj Inceptiona sugeriše kako stvarnost zavisi od pojedinca. Ovaj argument mi je takođe problematičan.

Ako bi prihvatili da je Kob odlučio da veruje da je san njegova nova realnost, to bi bilo nepravedno nakon svega što je prošao i kroz šta je prošla njegova porodica. Da je Kob i dalje sanjao, njegova deca bi odrasla bez oca, a on bi ponovio Malinu sudbinu, što bi bilo tragično. Mal je nakon boravka u Limbu verovala da je san stvarnost, a kada su se probudili, smatrala je stvarni svet snom. Da bi „probudila se“, Mal je izvršila samoubistvo.

Kobova odluka da izabere san kao stvarnost bila bi još tragičnija za njega i njegovu decu. Takva ideja bi imala smisla samo ako Kob ne bi imao porodicu i ništa za izgubiti ako bi sebe ubedio da je san lepša realnost od stvarne.

Ipak, kraj filma ostaje filmski genijalan

Inception

Printskrin

 

 

Iako me određene stvari i dalje frustriraju, to ne umanjuje genijalnost kraja Inceptiona. Film prati Kobove unutrašnje borbe, i kraj je morao da pruži emotivno rešenje. Nolan nam daje emotivno zatvaranje za Koba, ali sa poslednjim pitanjem šta je stvarno, a šta san – iako ja verujem da Kob više nije sanjao.

Činjenica da kraj filma i dalje izaziva debate dokazuje koliko je briljantan, i iako postoje tragovi o Kobovoj stvarnosti, diskusije o tome neće prestati još dugo.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading