Knjževnica Vedrana Rudan nedavno je saopštila da joj je zbog raka ostalo još tri meseca života.

Sada je kroz svoju kolumnu poručila da ne želi da njen sin, s kojim je u sukobu, prisustvuje njenoj sahrani.

Kolumnu Vedrane Rudan vam prenosimo u celosti:

"'Nakon duge i teške…', koliko ste samo puta pročitali ovu rečenicu i nastavili dalje dr*ati po mobilnom... Umesto da zastanete! Iz poštovanja prema onoj sirotici ili sirotanu. Nakon duge i teške... Okej teške. Ali koji je to ku*ac duge. Sad sam već toliko dugo duga da i ne znam koji rak imam. U Zagrebu su mi rekli, tri meseca. Je*iga. To je podatak. Tako treba razgovarati s bolesnicima. U tri meseca se možeš organizovati, opustiti, shvatiti da će umreti i svi oko tebe, odlučiti ko će ti doći na sahranu...

'Tri meseca' je i uteha. Daje ti vremena da analiziraš šta si sve krivo napravio, koga si trebao poslati u ku*ac, srećom, još imaš vremena. Jedna sam od retkih koja u životu nije grešila. Dapače, uvek sam preterivala u pristojnosti i empatiji. Imala sam prijateljicu, bože, koliko 'prijateljica' imamo mi žene. Dok mi nisu rekli dijagnozu, ćutala sam. Iz mene je provalilo jednog jutra, desetak dana posle operacije. Ležala sam na kauču poput tranširane krave, kad, evo nje.

'Ne bi verovala. Bila sam s Nikicom u Lidlu. Mala je bila u kolicima. Prišao nam je neki gospodin i rekao mi - šinjorina, danas cure rađaju dok su još devojčice.' Smejala se histerično pokazujući mi dva nova implantanta. 'Kako si?' Je*ote! Nećeš mi na sahranu! Nećeš! Imaš šezdeset i četiri godine, a u Lidlu zbog tebe svi ku**evi stoje na gotovs.

Je*ote! Čitav te život znam. Pedeset mi godina pričaš lovačke priče, a ja dobra poput hleba i naivna kao časna u noći kad je postala nečasna… a, ne, ne, ne. Nećeš na moj pogreb gaduro na pragu osamdesete. 'Imate još tri meseca…' 'Mama', rekao mi je sin, 'kako ćemo podići troje dece? Svet je poludeo. Sestra nema dece, imaju stan, nema nikakve potrebe da dobije ni komad kuće…' Podivljala sam. 'Zašto imaš troje dece? Ko ti ih je uvalio? Ona je moje dete, tu je i tata. Kuća jeste moja starina, ali tvoj otac i ja u nju zajedno ulažemo već četrdeset godina…'

Nije uspio sakriti tipični, podrugljivi osmeh. Znate već, budalo stara, jedina si u gradu koja ne znaš. Odlučila sam. Nećeš dobiti ni komadić kuće, a nećeš mi doći na sahranu ni ti ni njeno troje dece. Neka im kuću ostavi otac.

Onaj me osmeh je*eno uznemirio. Što to moj sin zna što ja ni u davno prošla tri meseca nisam uspela saznati? Kad sam jedne od besanih noći, sve su mi besane, čula muževljev treći hrk koji bi slonu prekinuo orgazam uključila sam njegov mobitel"

Srceparajuća istina o stanju Vedrane Rudan

Vedrana Rudan ponovo je uzdrmala javnost, ali ovog puta ne svojim britkim stavovima o društvu, već jednom od svojih najličnijih i najtežih ispovesti.

Vedrana Rudan, poznata po oštrom jeziku i beskompromisnom pisanju, u svojoj najnovijoj kolumni otvoreno je progovorila o teškoj borbi sa rakom žučnih kanala i suočavanju sa terminalnom dijagnozom.

Kako je otkrila, lekari u Zagrebu su joj saopštili surovu istinu, da joj je ostalo još samo tri meseca života. Iako je reč o šokantnoj i sumornoj prognozi, hrabra književnica smatra da takva otvorenost lekara ima i svoju dobru stranu jer daje čoveku vremena da se pripremi za neminovno.

-U Zagrebu su mi rekli tri meseca. To su podaci. Tako treba razgovarati sa pacijentima. Za tri meseca možete se organizovati i suočiti se sa onim što dolazi - napisala je Rudan u svom tekstu na Rudan.info.

Dodala je da joj je saznanje o teškoj bolesti otvorilo prostor da duboko preispita sopstveni život, kao i odnose sa ljudima u svojoj okolini. Posebno snažan utisak na čitaoce ostavio je njen potresan razgovor sa ćerkom koji je odlučila da podeli sa svetom:

-Ceo moj život je laž', vrisnula sam. 'Starče', rekla je, 'svačiji život je laž, da nije, istina bi nas sve ubila sa dvadeset godina' - napisala je spisateljica.

BONUS VIDEO: