Rat na Bliskom istoku iz korena menja živote i izvore prihoda na globalnom nivou. Osim toga, pogoršava izglede za mnoge ekonomije koje su tek počele da pokazuju znake stabilnog oporavka od prethodnih kriza.

Iako pogađa ceo svet, uticaj aktuelnog sukoba nije ravnomeran. Teret najviše osećaju uvoznici energenata, siromašne države i one zemlje koje nemaju dovoljno rezervi da ublaže udar.

Osim nenadoknadivih ljudskih gubitaka, rat je izazvao ozbiljne poremećaje u ekonomijama direktno pogođenih zemalja, uključujući štetu na infrastrukturi i industriji koja bi mogla postati dugotrajna. 

Veliki uvoznici energenata u Aziji i Evropi snose najveći teret viših cena goriva i troškova proizvodnje: oko 25 do 30 odsto svetske nafte i 20 odsto tečnog prirodnog gasa prolazi kroz Ormuski moreuz, snabdevajući potražnju ne samo u Aziji već i u delovima Evrope. Ekonomijama u Africi i Aziji koje u velikoj meri zavise od uvoza nafte postaje sve teže da pristupe zalihama koje su im potrebne, čak i po "naduvanim" cenama, piše IMF.

Ovo nije samo regionalna kriza. To je strukturni šok za svetsku ekonomiju. Što duže traje, šteta je trajnija. Prvo pogađa naftu, gas, brodarstvo i avijaciju; zatim inflaciju, industrijske troškove i hranu i na kraju trgovinske rute, investicione odluke i političku stabilnost.

U prognozama za naredni period, ekonomisti sve češće upozoravaju na inflatorni pritisak koji bi svojim intenzitetom mogao da nadmaši krizu iz sedamdesetih godina prošlog veka.

Naftna kriza 70-ih godina, poznata i kao prvi naftni šok 1973. i drugi 1979., označila je kraj posleratnog ekonomskog procvata. Nastala je kada su arapske članice OAPEC-a uvele embargo na izvoz nafte zapadnim zemljama zbog podrške Izraelu u Jomkipurskom ratu, četvorostruko povećavši cenu sa 3 na 12 dolara po barelu, što je izazvalo recesiju.

Ivan Ivanovski, stručnjak za berzansko poslovanje koji posluje na Njujorškoj berzi, ističe da ćemo uticaj rata na Bliskom istoku neminovno osetiti na našim novčanicima i da je glavno pitanje kako će se ekonomije prilagoditi.

"Efekti će se sigurno preliti, jer energenti utiču na praktično sve – od transporta do proizvodnje hrane. To znači viši troškovi i dodatni inflatorni pritisak. Međutim, pitanje nije da li će inflacija rasti, već koliko dugo će trajati i kako će se ekonomije prilagoditi. Danas imamo drugačiju strukturu ekonomije nego 70-ih, pre svega zbog tehnološkog napretka i rasta produktivnosti. Ipak, scenario stagflacije nije nemoguć – možemo imati rast u pojedinim sektorima, posebno tehnologiji, dok istovremeno rastu cene energije i hrane. Za prosečnog građanina to znači jednu stvar: čak i ako ekonomija "raste", kupovna moć može realno da opada", naveo je Ivan Ivanovski.

Dugoročne posledice blokade Ormuskog moreuza
Ukoliko bi Ormuski moreuz ostao zatvoren za tankere do sredine maja, cene nafte dostigle bi 150 dolara za barel, procenili su stručnjaci JP Morgan banke.

Ivanovski je objasnio da li bi dugoročna blokada i desant na naftna ostrva gurnuli svet u novu veliku krizu.

"Takav scenario ne bi automatski izazvao paniku na tržištima, već pre svega repozicioniranje kapitala. Investitori u ovakvim situacijama ne izlaze iz tržišta, već menjaju strukturu portfolija – kapital ide ka sektorima koji su otporniji na rast troškova energije i neizvesnost. Međutim, realni efekti su ozbiljni: rast cena transporta, osiguranja i energije ima lančani uticaj na globalnu ekonomiju.Dakle, kriza nije nužno nagli kolaps tržišta, već postepeni pritisak na profitabilnost i rast – što je dugoročno jednako opasno", istakao je Ivanovski.

Igre "iza zavese" tokom rata na Bliskom istoku
Krajem marta, na globalnom tržištu nafte zabeležene su neobične i potencijalno sporne transakcije vredne oko 580 miliona dolara, obavljene svega 15 minuta pre objave američkog predsednika Donalda Trampa koja je izazvala nagli pad cena i veliku volatilnost.

Prema podacima Blumberga koje je analizirao Fajnenšel tajms, oko 6.200 ugovora za naftu Brent i Vest Teksas Intermidijet, promenilo je vlasnika između 6:49 i 6:50 ujutru po njujorškom vremenu. U istom trenutku zabeležen je i nagli skok obima trgovanja, svega nekoliko sekundi pre 6:50.

Ivanovski ističe da ovakve situacije nisu iznenađenje i da tržišta često reaguju i pre zvaničnih objava.

"Ovakve situacije nisu iznenađenje za ljude koji prate tržišta detaljnije. Tržište često reaguje pre zvaničnih objava, jer određeni akteri imaju bolji uvid u rizike i pravac kretanja. Suština nije u samoj transakciji, već u principu – tržište vrlo često "diskontuje" buduće događaje pre nego što oni postanu javni narativ. U kontekstu rata na Bliskom istoku, ono što se dešava iza zavese je preraspodela kapitala i pozicioniranje velikih igrača. Dok javnost vidi volatilnost, institucionalni investitori koriste takve trenutke da zauzmu pozicije pre nego što se trend jasno formira. Drugim rečima – ono što izgleda kao haos, za profesionalne investitore je faza pripreme", otkrio nam je Ivanovski.

Sagovornik podseća da geopolitička dešavanja danas imaju direktan i gotovo trenutan uticaj na berzu, jer povećavaju nivo rizika u investicionim portfolijima.

"Najbolji primer je tržište nafte – kada dođe do poremećaja u snabdevanju ili transportu, cena energenata raste, a berze reaguju padom zbog pritiska na profitabilnost kompanija. Međutim, ono što je važno razumeti jeste da tržište ne funkcioniše kroz paniku, već kroz preraspodelu kapitala. Dok mediji govore o krizi, investitori zapravo premeštaju kapital iz sektora pod pritiskom u one otpornije. Zato u ovakvim situacijama nije ključno pratiti naslove, već tokove kapitala – tu se zapravo vidi realna slika tržišta", ističe Ivanovski.

Pica koja najavljuje rat: Kako je Ivanovski predvideo geopolitički potres?
Da li je moguće da narudžbina pice u Vašingtonu može predvideti geopolitički potres u Južnoj Americi? Iako zvuči kao teorija zavere ili urbana legenda, u svetu analitike tržišta, najbitniji signali neretko dolaze iz najneočekivanijih izvora.

Ivanovski je, kako kaže, predvideo krizu u Venecueli pre nego što je stigla na naslovne strane. Naime, eskalacija događaja u Venecueli, koja je kulminirala prvog dana 2026. godine, potresla je geopolitički svet. Ali za makedonskog investitora, ovaj scenario nije bio iznenađenje, već precizna prognoza objavljena tri meseca ranije.

Podaci sa terena, tačnije iz picerija oko Pentagona, ukazali su na to da se vojna akcija intenzivno pripremala tokom noćnih sati.

Fenomen poznat kao "Pica indeks" je nezvanični, ali istorijski dokazan indikator velikih kriza.

 Logika je jednostavna: kada se planiraju hitne vojne operacije u Pentagonu, Beloj kući ili CIA-i, zaposleni ostaju budni do kasno, sastanci traju satima, a kafeterije su zatvorene.

Rezultat? Masovno naručivanje pice.

"Još 9. oktobra 2025. godine, tokom jedne lajv sesije sa studentima, podelio sam podatak koji na prvi pogled deluje neobično – ali se kroz istoriju pokazao kao iznenađujuće pouzdan indikator. Naime, primećen je obrazac da značajan rast prodaje Domino’s pice u blizini Pentagona često prethodi ulasku SAD u vojni konflikt u roku od dva do tri meseca.

Na osnovu tog signala, izneo sam stav da postoji realna mogućnost eskalacije prema Venecueli – i početkom 2026. godine taj scenario se i ostvario. Ali suština nije u samoj pici niti u Pentagonu. Poenta je u tome da tržišta i određeni “nevidljivi” indikatori vrlo često reflektuju promene mnogo pre nego što one postanu deo zvaničnih vesti. Ko razume te obrasce, ne pokušava da predvidi budućnost – već prepoznaje rane signale promene", objasnio je Ivanovski za MONDO.

Što se tiče uticaja na berzu, kako kaže, ovakvi događaji ne izazivaju samo kratkoročnu volatilnost, već menjaju percepciju rizika na globalnom nivou. Kapital postaje oprezniji, dolazi do preraspodele ulaganja, a dugoročno se dodatno potvrđuje jedna ključna stvar – geopolitika i tržišta su nerazdvojivo povezani.

Da li je bolje ulagati u berzu ili u nekretnine?


Ovo je jedna od čestih dilema kada je u pitanju ulaganje većeg kapitala na duže staze. Ivanovski ističe da, istorijski posmatrano, berza donosi prihod od oko 10–11 odsto godišnje.

"To je značajno više u odnosu na štednju u bankama, ali i u odnosu na ulaganje u nekretnine. Kod nekretnina se često zanemaruju dodatni troškovi – amortizacija, renoviranje, zamena bele tehnike i održavanje. Ti troškovi vremenom značajno utiču na realan prinos investicije. Sa druge strane, takvih troškova kod ulaganja na berzi nema, a dodatna prednost je likvidnost. Nekretninu ne možete prodati preko noći, dok je kapital na berzi dostupan praktično u svakom trenutku. Upravo zato, kada se sve sabere i posmatra dugoročno, berza se pokazuje kao efikasniji i fleksibilniji način za rast kapitala, uz napomenu da, kao i svaka investicija, nosi određeni nivo rizika", ističe sagovornik.

U šta uložiti novac u 2026. godini?

Kada je reč o investiranju, 2026. godinu, prema rečima Ivanovskog, i dalje obeležavaju tehnologija i veštačka inteligencija kao ključni pokretači rasta, ali se fokus širi i na sektore poput obnovljive energije, robotike, električnih vozila i infrastrukture.

"Za većinu investitora, najracionalniji pristup je diverzifikovan portfolio kroz fondove i ETF-ove koji pokrivaju ove sektore. Važno je razumeti da prilike ne leže u "jednoj akciji", već u pravilnoj raspodeli kapitala", navodi Ivanovski.

Mnogi početnici ulaze na berzu očekujući rezultate preko noći. Ivanovski je u razgovoru za MONDO otkrio psihološku zamku za investitore u 2026. godini i kako da razlikuju realnu priliku od "hajpa" koji se često stvara oko novih tehnoloških rešenja.

"Najveća psihološka zamka nije nova – to je uverenje da je za investiranje potreban veliki kapital i da rezultati moraju doći brzo. Upravo to uverenje ljude najviše košta, jer ih sprečava da uopšte počnu ili ih tera na pogrešne odluke. Drugi veliki problem je pokušaj "tajminga" tržišta. Investitori stalno razmišljaju da li je pravi trenutak da uđu ili izađu, umesto da grade doslednu strategiju. Razlika između prilike i hajpa leži upravo u disciplini i razumevanju. Hajp podstiče impulsivne odluke i ulazak u investicije bez jasne strategije, dok se prava prilika prepoznaje kroz strpljenje, doslednost i fokus na dugoročni potencijal, a ne na kratkoročne trendove", zaključuje Ivan Ivanovski.

Alo.rs/Mondo