Časna sestra iz Zagreba T. Z. (35) osuđena je na deset meseci zatvora uslovno, sa rokom provere od tri godine, zbog lažnog prijavljivanja krivičnog dela, objavili su hrvatski mediji. Presuda je postala pravosnažna pošto nije uložila prigovor na krivični nalog državnog tužilaštva, što u praksi znači da neće ići u zatvor ukoliko u naredne tri godine ne počini novo krivično delo.

Tužilaštvo ju je teretilo da je policiji prijavila napad nepoznatog muškarca, iako je, prema rezultatima istrage, sama sebi nožem nanela povrede. Još ranije je objavljeno da je državno tužilaštvo preko krivičnog naloga, koji se koristi kod lakših krivičnih dela kada se predlaže uslovna osuda, tražilo kaznu od deset meseci zatvora uslovno na tri godine.

Kada optužena osoba primi krivični nalog, ima osam dana da na njega uloži prigovor ili da prihvati kaznu koju je predložilo tužilaštvo. Pošto časna sestra nije iskoristila to pravo i nije podnela prigovor, presuda je automatski postala pravosnažna.

Prema nezvaničnim saznanjima hrvatskih medija, časna sestra je navodno izmislila napad kako bi mogla da ode na bolovanje zbog problema koje je imala u manastiru. Kako se navodi, priča o napadaču bila je osmišljena tako da policija što teže pronađe navodnog počinioca.

U tim navodima pominjalo se da je napadač bio nepoznati muškarac, moguće migrant, koji je navodno uzvikivao „Alahu akbar“, a cilj takvog opisa, prema tim informacijama, bio je da se stvori utisak da će identitet napadača ostati nepoznat. Istovremeno, navodi se i da nije želela da bilo ko iz njenog okruženja ili među njenim sugrađanima bude pogrešno osumnjičen za napad koji se zapravo nije dogodio.

Prema optužnici, čije je detalje objavio Jutarnji list, časna sestra se povredila u svom domu u Zagrebu, a ne u Malešnici, kako je u prvi mah prijavila policiji.

Policija je 28. novembra 2025. godine dobila prijavu od Bolnice Sestara milosrdnica o ženi sa ubodnim ranama, koja je tvrdila da ju je napao nepoznati muškarac. Međutim, dalja provera i prikupljanje dokaza počeli su da ruše njenu verziju događaja.

Na mestu na kojem je tvrdila da je napadnuta policija nije pronašla tragove krvi, dok su snimci sa nadzornih kamera pokazali da je u vreme navodnog napada uopšte nije bilo na toj lokaciji. Osim toga, nož sa tragovima krvi, kao i drugi predmeti povezani sa povredama, pronađeni su u kontejneru ispred njene kuće.

Istraga je dodatno pokazala i da je dan ranije kupila nož istog tipa, što je takođe zabeleženo na snimcima. Kada je suočena sa svim tim dokazima, priznala je da je čitav napad izmislila.

Psihijatrijskim veštačenjem utvrđeno je da joj je sposobnost rasuđivanja u trenutku izvršenja dela bila smanjena, ali ne u meri koja bi značajno uticala na njenu odgovornost.

Ovaj slučaj izazvao je veliku pažnju javnosti i brojne reakcije, posebno zato što su se odmah nakon prvih objava o navodnom napadu na društvenim mrežama počele širiti tvrdnje da je počinilac migrant i da je reč o verski motivisanom napadu, iako za takve tvrdnje nije postojala zvanična potvrda.

Nakon što je policija saopštila da je prijava bila lažna, deo tih tvrdnji je demantovan, ali su se u javnosti pojavile i nove spekulacije o navodnom prikrivanju činjenica, iako ni za to nisu ponuđeni konkretni dokazi.

Tako je slučaj, koji je u početku predstavljen kao navodni napad na časnu sestru, prerastao u krivični postupak zbog lažnog prijavljivanja i otvorio ozbiljno pitanje širenja neproverenih i zapaljivih informacija u javnom prostoru.