Izrael je, prema pojedinim analizama, takođe došao pod snažan politički pritisak u okviru operacije koju je američki predsednik Donald Tramp nazvao „Epski bes“. Navodno je izraelski premijer Benjamin Netanjahu insistirao da početak operacije bude vremenski usklađen sa praznikom Purim, iako američki razarači još nisu bili raspoređeni na svoje pozicije.

Istovremeno su se pojavile informacije da kurdske pešmerga milicije pripremaju invaziju na Iran. Prema tim navodima, trebalo je da deluju sa teritorije iračkog Kurdistana uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, a njihov krajnji cilj bio bi rušenje vlasti u Islamskoj Republici.

Ovu vest u sredu uveče (4. marta) objavilo je više zapadnih medija, pozivajući se na izvore iz Bele kuće i iz redova kurdskih snaga. Informacija se brzo proširila preko novinskih agencija, društvenih mreža i Telegram kanala.

Međutim, zvaničnici pešmerge ubrzo su demantovali te „senzacionalne“ navode. Saopštili su da kurdske snage u Iraku mobilišu samo nekoliko hiljada boraca radi sopstvene odbrane i da nemaju planove za napredovanje ka iranskoj teritoriji.

Vest o navodnom kurdskom prodoru prema Teheranu dodatno je zakomplikovala ionako napetu situaciju oko Irana. Iako je prošlo manje od nedelju dana od početka američko-izraelske operacije, njen prvobitni plan već je doživeo nekoliko ozbiljnih promena.

Pored toga, sukob između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Islamske Republike već počinje da se preliva i na druge regione – ne samo u Persijskom zalivu i na Bliskom istoku, već i širom sveta.

Tako je kod obala Šri Lanke američka podmornica torpedovala iranski brod. Od ukupno 180 članova posade, spaseno je svega 30 ljudi.

U međuvremenu su dronovi koje je lansirao Korpus islamske revolucionarne garde stigli čak do ostrva Krit. Zbog toga su Grčka i Velika Britanija hitno poslale svoje ratne brodove u to područje kako bi zaštitile vazdušni prostor od mogućih novih napada.

Sada se postavlja nekoliko ključnih pitanja: kako se trenutno razvija sukob, zašto su Vašingtonu hitno potrebni Kurdi, koliko dugo će američki sistemi protivraketne i protivvazdušne odbrane izdržati pritisak i da li će američka mornarica uspeti da deblokira Ormuski moreuz.

Pentagon skeptičan prema planu

Kada je reč o strateškim planovima, Donald Tramp i Benjamin Netanjahu nisu krili da je cilj operacija „Epski bes“ i „Lavlja rika“ rušenje vlasti u Iranu.

U osnovi, ovaj plan je podsećao na operaciju „Odisejeva zora“, koju su SAD i NATO sproveli protiv Moamera Gadafija u Libiji 2011. godine. Prva faza predviđala je stvaranje protestnog pokreta unutar zemlje.

Nakon toga trebalo je javno podržati pobunjenike i započeti bombardovanje provladinih snaga koje pokušavaju da uguše pobunu. Sledeći korak bio bi formiranje borbenih jedinica od lokalnog stanovništva uz pomoć specijalnih snaga, a zatim i rušenje legitimne vlasti.

Međutim, već sada je jasno da se američkom vojnom vrhu ovaj plan nije dopao.

Ipak, on je nametnut načelniku Združenog generalštaba, generalu Denu Kejnu, lično od strane Donalda Trampa, potpredsednika Džej Di Vensa i ministra odbrane Pita Hegseta.

General Kejn je prošlog leta vodio relativno uspešnu operaciju protiv Irana, ali je tada Beloj kući bilo prepušteno samo političko vođenje operacije, dok je vojno planiranje bilo u rukama generala. Ovoga puta situacija je bila potpuno drugačija – politički ciljevi stavljeni su ispred vojnih.

Glavni strah Sjedinjenih Država i Izraela bio je mogućnost masovnih raketnih i dron napada Irana.

Tokom takozvanog „Dvanaestodnevnog rata“ savezničke snage su uspele da neutrališu deo te pretnje zahvaljujući elementu iznenađenja. Sprečeno je raspoređivanje mobilnih lansera balističkih raketa, dok su dronovi nadgledali ulaze u takozvane „raketne gradove“ – podzemna skladišta iranskog naoružanja.

Ipak, Iran je i tada uspeo da ispali značajan broj raketa ka Izraelu.

Ovoga puta takav scenario nije bio moguć. Još u januaru, tokom protesta u Iranu, većina lansirnih položaja je rasuta po zemlji, dok su „raketni gradovi“ stavljeni u stanje pune pripravnosti.

Bilo je jasno da će Teheran, u slučaju napada, pokušati da gađa sve američke i savezničke vojne ciljeve širom Bliskog istoka.

Zbog toga je Pentagon rasporedio snažan sistem protivvazdušne i protivraketne odbrane u regionu i prebacio dodatne rakete presretače sistema Patriot i THAAD u Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate.

Kuvajt je takođe imao nekoliko baterija Patriota. Ipak, najveći problem bio je nedostatak municije.

Pogrešna procena

Operacije „Epski bes“ i „Lavlja rika“ započele su u noći između 27. i 28. februara.

Napad je bio pažljivo tempiran. Istovremeno sa aerobalističkim raketama koje su lansirali izraelski lovci F-15I i F-16I SUFA, američke krstareće rakete Tomahawk približile su se svojim ciljevima.

Gađane su lokacije gde se nalazilo vojno, političko i versko rukovodstvo Irana, uključujući i rezidenciju vrhovnog vođe Alija Hamneija.

Operacija je izvedena u jednom dugom naletu, jer je vremenski okvir bio veoma ograničen. Zbog toga je američka mornarica veoma brzo potrošila veliki deo svoje municije.

Iranski odgovor stigao je tek kasnije tokom dana, kada su počela lansiranja balističkih raketa i dronova.

Teheran je primenio takozvani „mozaik plan odbrane“, u kojem lokalni komandanti imaju veliku autonomiju u donošenju odluka. Zbog toga čak ni eliminacija najviših lidera ne bi zaustavila uzvratne napade.

Istovremeno, u Iranu nisu izbili masovni protesti, kako su neki planeri očekivali.

Naprotiv, smrt Alija Hamneija dodatno je ujedinila stanovništvo. U teokratskoj državi kakva je Iran, vrhovni vođa ima ogroman religijski autoritet, pa je njegova smrt tokom meseca Ramazana doživljena kao mučeništvo.

Već početkom marta postalo je jasno da se plan Vašingtona i Tel Aviva raspada.

Novi plan Bele kuće

Američki državni sekretar Marko Rubio predložio je izmenu strategije. Novi plan podrazumevao je nastavak bombardovanja Irana tokom naredne dve ili tri nedelje, sa ciljem uništavanja raketnih arsenala.

U tom periodu uništen je veliki deo iranske mornarice, kao i nekoliko aviona i lansirnih rampi.

Međutim, Donald Tramp je potom ponovo intervenisao i izjavio da SAD neće odustati od cilja rušenja vlasti u Iranu.

Pentagon je zato počeo da premešta dodatne snage u region, uključujući stealth lovce F-22 i F-35, kao i bombardere B-2 Spirit.

Njihov zadatak bi bio uništavanje iranskih „raketnih gradova“ specijalnim bunker-buster bombama.

Istovremeno, američki i izraelski dronovi HERON, HERMES i MQ-9 Reaper koriste se za otkrivanje lansirnih sistema.

Iran je već počeo da obara ove letelice, a bez njihove pomoći američki lovci teže pronalaze mobilne lansere.

Bitka za Ormuski moreuz

Jedno od najvažnijih pitanja za Belu kuću postala je bezbednost Ormuskog moreuza.

Iran je potvrdio napade na dva tankera – jedan je uništen dron čamcima, dok je drugi pogođen protivbrodskim raketama.

Američka flota sada pokušava da eliminiše lansirne položaje na jugu Irana, ali bez većeg uspeha. Saobraćaj kroz moreuz i dalje je blokiran.

Kurdi nisu adut

Posle smrti Hamneija Iran je postao još ujedinjeniji, pa Vašington sada pokušava da se osloni na Kurde.

Američke obaveštajne službe godinama sarađuju sa kurdskim grupama u Iraku i Iranu, posebno u pograničnim oblastima.

Tokom januarskih protesta Kurdi su bili među najaktivnijima i pokušali su da zauzmu policijske stanice i baze Revolucionarne garde.

Pentagon je u region rasporedio specijalne jedinice i HIMARS raketne sisteme, koji gađaju iranske granične položaje.

Teheran je odgovorio napadima dronovima i balističkim raketama na američke baze u blizini Erbila.

Ipak, vojni analitičari smatraju da kurdske snage nisu dovoljno jake da same sruše iransku vladu.

Operacija američko-izraelskog saveza trenutno se nalazi u zastoju, ali administracija Donalda Trampa ne pokazuje nameru da odustane.

Eskalacija se nastavlja.